Upotreba reči umukli u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I ti tvome tamburašu, i ja ću mojoj snaji. Svi nek' se obese. A posle su umukli, jer je put bio dug, a na stanicama se beskrajno zadržavalo.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Trska se njiše uz šapat blagi: svratiše malo, šetači dragi. U trsci pusto, umukli žapci, tišina legla nema, tek u plićaku, u vodi mirnoj, čudnovat putnik drema. Dva su drugara u čudu stala.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Tako, naprosto čovjek. Čovjek po zanimanju. Iz pasije, ako hoćete. Nije odgovorio. Umukli smo. Pa dobro, brate dragi! Na čast ti tvoj sindikalni pokret, tvoje batine!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

velike il’ male; I kad većem rulja oči s groba skida, Gde patničkih muka stoji piramida; I kad su svečani horovi umukli, Odežde, stihire pratioci svukli I odali caru što se mrtvom daje I stišali svoje prve uzdisaje; Kad već skoro

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Vera je bila pomalo splasla. I oni najneumereniji hvalitelji behu umukli po ovom mrazu, jer je bilo suviše bleštavo i vidno.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Bledi mesec gleda čudnovatu javu, Pa zracima šara površinu plavu; Snuždilo se cveće, umukli slavuji, Nigde živog glasa gorom da zabruji! I ponoć se blaga vijnu, da prevali; Al' zaječa gora, zapljusnuše vali!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti