Upotreba reči umuknuo u književnim delima


Kostić, Laza - PESME

dok mišljah ja, života kako zbiljskom pozivu odazvati se smrtna može reč, odazva se Ruvarac pozivu: umuknuo je; to je odgovor! Moj Ruvarče!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

he-he-he... Đavoli smo i mi đakoni, i ako smo mlađi... ŽIVOT I SMRT Odjeknuo je i umuknuo poslednji zvuk manastirskog zvona...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

—A ko je taj velikan? Da nije i to jedan od onih koji će završiti svoj vijek u ubožnici? Umuknuo je. Ja sam se dobro čuvao da ne prekinem tu šutnju.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

„Luka Milovanov” — pisao je on Svetislavu Vuloviću — „pokazao je pesnički talenat, ali posle nekoliko lepih pesama umuknuo je zanavek”: v. Prilozi za književnost XXII, 1956, 98.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti