Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Stanko otvori oči i pogleda nada se. Vide majku, ženu i snahe gde stoje više njihovih po stelja, umuzgane od suza... Vide i pogruženo lice Surepovo, koji se okamenio. — Šta je to?... Što jauče taj narod?... — Ćuti!