Upotreba reči una u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Zato dobro pogađa neki Italijan govoreći: „Non è bella che detesti una brutta: Nema lepe koja mrzi na ružnu”, — zašto svaka zavidi lepšoj od sebe.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

— i tako postupati sve dok se cela masa ne utroši. Kad je sve gotovo... Zaista je sve gotovo, pomisli, a reče: A Una? Viđaš li je? —… kad je sve gotovo, posuti šećerom zamirisanim vanilom, a zasebno služiti sok od malina.

Milićević, Vuk - Bespuće

i ono tužnog veselja nad životom ma kakav bio; zaćute nerodne oranice, zaustave se i prestanu da se okreću vitlovi, dok Una prolazi mirno i spokojno.

A Una se valjala mutna, nagrežbana malim talasima; sunce bacalo svjetlost u vodu i usijavalo je. Davno su potonuli ti dani.

Njemu se činjaše da Una pamti stotine godina tu pjesmu, da ju je u sebe upila, da je ona dobrodušno ponavlja žamorom svojih talasa, da i ona

Vide se razvaljeni plotovi, guste i zbijene živice, ogrezle u zelenilo. Iza kuće odsijeva blago Una u daljini. Čuju se i vide vitlovi kako se lijeno zamaču u vodu.

Kroz jedan klanac probija se Una. Inžinjer nešto priča o svome poslu i budućim radovima u ovoj okolini; Gavre Đaković pogleda ga od vremena na vreme i

GLAVA SEDMA Oblaci zamračiše nebo i zastrše planine; prosuše se jesenske kiše, i Una se zamuti, nabuja i preli se preko svojih obala, napuniše se jaruge vodom, a brdski potoci, noseći lišće, zemlju i

Činilo joj se da odlazi odovud sasvim drukčija u duši nego što je došla, da se je izmijenilo nešto u njoj, da joj je Una u čiji tok je ona tako često utapala oči i misli, odnijela nešto iz njezine duše i ostavila prazninu, zamišljenost i

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Jednog dana, neminovno, s ivice nekog brežuljka, pred njim će u nizini praznički bljesnuti modra Una, granična rijeka podgrmečkog kraja, a tamo, s druge strane — ehej, mili moj!

Valja tu prijeći i Savu i Dunav (Una da se i ne pominje!), ali ni to, izgleda, Nidži ne smeta. Ostrvio se čovjek, pa to ti je.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Četiri staze, svaka se vije, na svakoj trkač. Ko li će prije? Na prvoj stazi djevojka Una, vječito mlada, znana iz buna, kićena cura od Martin—Broda, nakit joj sija, zelena voda.

Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomena na te ne ocvala, modra Una u proljetnje noći tvoje mi je ime šaputala. Lebdila si ispred đačke klupe, mala moja iz Bosanske Krupe!

“ RASTANAK Tamo amo, s dvojke na četvorku, varakaš se, a djetinjstvo mine, prevari te Una čarobnica, odnese ti četiri godine. Opraštaj se s pustopašnom braćom, pozdravljaj se zauvijek s Bihaćom.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Pokaži im međe svoje, Tvoje gore, reke tvoje. „Od Soluna do Budima I gde Timok zlatni stiže, I gde šumi bistra Una, I Lovćen se nebu diže — To su moje kršne gore, Kuda Srbi srpski zbore”.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

3 Tekla Sava po vr’ Grebenara; Voda Lika po vr’ Velebita; Voda Una po vr’ Plješivice. Sve tri su se vode sastanule Ispod Senja grada bijeloga.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

noge a iznad ovih trbuh, grudi i glava, sliveni jedno u drugo, izgledali su kao bure koje je svojom težinom preteglo una pred.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti