Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Po običaju moljahu jutrenju iščekujući željno dan. Zorom je tek rosilo. Uneke, ne nadajući mu se, iznenada banuo je k njima gospodar sa županom. S drugima i njih odvedoše u obližnju konobu.
— zajauče Cveta. Dajem vam sve što imam! — I stade moliti i zaklinjati svakoga ko bi je pogledao... Uneke zamukne. Parobrod se polako obrtao, rekao bi opet će da pristane. Taj zakretaj teši je, — još se nada.
smislivši se, veli: — Biće da je mjesec pomolio, — i još dremljiv stoji neko vrijeme, prislonjen na prozorčiću. Uneke usprene i opet sam sobom govori: — Evo zvijezde trepere, eno brod stoji usred mora kao zakovan, nema ćuha od vjetra,
opazi njenu ruku da se lagano vuče oko njegovih obraza, kao da hoće da ga miluje, ali lijen je da se prene i odbrani...Uneke, djevojka se oslobodi posvema i, iznebuha, obima rukama obgrli ga. — Koji ti je vrag!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali ti im, Rade, reci dobru riječ, tvoje će bolje upaliti! Curske nedjelje Radivoj u čaršiji bijesno igra u kolu; uneke istrže se iz kola sa Cvijetom i odjelito, posebice zaigra s njome.
A vatra se gasi i goveda mrtvo polegla: čuje se kako preživlju, a s vrata jare vreba mjesečeva svjetlost... Rade se uneke trže, veli Maši: —Kasno je! Žena uprti torbu i iziđe. Rade je isprati do puta.
—Vidite: sam veli, dao bih ti bio... Da si dao, ne bih te tužio!. ... Odvjetnik, kao šaleći se, govori sa sucem, a uneke prevrnu, pa mu kaza nekoliko besjeda na italijanskom jeziku. Vojkan protrne.