Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Tak-tuk! Ćiu-fiu... vrp, vrp. U bezumnom strahu, otvorenih očiju, jurio sam besomučno niz padinu, uobražavajući da me nestaje. Trčao sam raširenih ruku, kao da hoću da prikupim maglu, da se njome obavijem. Video sam neke panjeve.