Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
pojede kad se raskisele — nego čizme do kolena, namazane lojem ili mašću, svinjskom ili ribljom, koja se prekonoć dobro upila u kožu da ne propušta vodu i da ne ubija nogu.
Milićević, Vuk - Bespuće
Njemu se činjaše da Una pamti stotine godina tu pjesmu, da ju je u sebe upila, da je ona dobrodušno ponavlja žamorom svojih talasa, da i ona voli svoje obale koje vječno obdjelavaju njezini
Radičević, Branko - PESME
(1845, mart) ? Nikad nije vito tvoje telo Ruka moja mlada obavila, Ni s' u tvoju usnicu upila Moja usna ikad, čedo belo!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Žao doboga. I opet uzdah koji ni sam djed ne čuje niti ga je čak i svjestan. Sve je upila i odnijela neumorna huka. Tješi ga mlinčić kako najbolje zna i može: oduzima tuzi glas, ućutkava je i zaglušuje.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
čitajući, čini mi se Mopasana, razdražen, uzavreo i stiskajući vrele usne na moje gole ruke, ja sam drhtao... Upila mi se beše ti u pamet. Tvoja jedra, puna, raskošna snaga srce mi je kidala.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Tako idući k selu pretresahu polako dobre strane svoga novog druga i prijatelja. Ova lepa večernja šetnja osvežila ih i upila novu snagu u grudi im, pa osetiše da im se razliva neka prijatna veselost u srcu; osetiše ono poznato zadovoljstvo od
Vidi se i pokrivač i pod njim neka nejasna masa... On prilazi i odjednom jasno razlikuje dva crna oka, koja su se upila u njega, pa ne trepću... Jes, to su ona dva oka, što ih samo on zna i niko drugi...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I ne mogu se oteti dojmu da mu je glava tako svijetla i žuta od silnih količina sunčeva zraka koje je upila u se još od najmlađih dana.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Ali ti si — ti! Tašana! Tašana, kakvu do sada ne videh. Tašana, koja mi je ušla u krv, koja mi se upila u mozak! TAŠANA (poniknuto): Ćuti! Ćuti!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kako i ne bi? Jednom su je ribari izvukli na površinu mora, ali samo što je u okrugle oči upila sjaj sunca, a nečija ju je ruka zgrabila i vratila u vodu. Ko zna šta bi sve videla da je napolju ostala malo duže?
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ona beše! Ona, vrela, slatka Koštana! Klekla, ručicama mi stisla obraze, da mi usta odskoče, a svoja usta upila u moja... ah! STANA (ulazi brižno): Bato, zoveš? STOJAN (vidi je i zavaljuje se natrag): Ti?