Ćosić, Dobrica - KORENI
porušenih kula; ni sada, ni večeras neće biti ništa, ona više ne može ovako, danas se to mora dogoditi, a on žuri da uplasti seno pre mraka, on, slepac, nije muško, ne vidi. Kakva su mu samo leđa! Kolike su mu ruke! Plećke su mu kao motike.