Ćipiko, Ivo - Pauci
On nije mogao tog časa da pojmi što je zlo; pročišćen i upokojen, sjetnim očima gledao je sve što mu pred oči dolažaše i u svem je tražio ono što je jednostavno i dobro...
— Sada da mirno razgovaramo! — trže se Ivo, upokojen slašću ljubavi, i zagleda se u njeno lice. — O čemu? — odgovori ona k'o za se i — diže se. Diže se i on.
I osjeća njen zasjenuti pogled, drhte joj duge trepavice, i taj pogled iz noći uprt je u nj; časom smiren je i upokojen mladićkom slašću, i rađa se osmijeh na usnama — sjetan zamirući osmijeh! — Kate!