Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Valja ga najpre zaplašiti... Može otkud on, ili ko od momaka mu, izići i opaziti... Sutradan opet uranio ćir Trpko, pa pogleda hoće li naići kaka mušterija.
Pogibe, jadan ne bio!... Sutradan — čisto vreme, bože, milina ti pogledati! Učitelj Grujica uranio, pa lepo ispekao kafu, pije i gleda u svoju baštu.
I tako žene i babe krste se i sašaptavaju, a siromah Simica pokunjio se, pa hita sreskoj kući. Kapetan Paja uranio pa sedi u hodniku pred kancelarijom na hladovini, a Simica te preda nj. — Dobro jutro, gospodine!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Prvi zraci sunčevi čisto su pekli kroz onaj čisti vazduh. Kmet Jova uranio, umio se, molio bogu, pa, po svom davnašnjem običaju, izišao do svoga kovanluka. U kući život.
Radičević, Branko - PESME
A Mileta pobri poitio: „Kako si mi, pobro, uranio?“ — „Dobro, brate, sutra mislim bolje.“ Al' je veće putovati konje: Sa svi strana beše sad ljubljenja, I ljubljenja, pa
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ovo je težačka, junačka! Koji je težak vrlo uranio, voke na’ranio, gvožđe naoštrio, objesio devetera sjemena o levom ramenu, a desnom rukom ma’nuo, pa mu rodilo po
Ćipiko, Ivo - Pauci
Kad ugleda sina, pođe mu polako u susret i poljubivši se s njime, upita ga: . —Kako si ove godine uranio? Nisu još bili ispiti ? —Nisu do oktobra. —Pa? —Mogu i kod kuće učiti. Svi ućutaše.
— Bićeš sobom ponio silesiju novosti? E da, greš iz našega Z...! Ma uranio si, još nijesu počele smokve! —Ti si uvijek dobre volje, — opazi Ivo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Tad Sekula tiho besjeđaše: „Nisam, dajko, očinjeg mi vida, posle jednom u vijeku svome: dobro bijah jednom uranio, prije zore i bijela dana, a zadugo ni svanuti neće; ja opremih bijesna malina, pa se turih njemu na ramena, — nit̓ s̓
Tako Jovan bješe uranio, te on šeta gradu po bedenu, a viđe ga Crnojević Ivo, pa Ivanu vrlo mučno bilo, na jutru mu nazva dobro jutro: „Dobro
Što s’, sestriću, jutros uranio? Što s’ u polju čador ostavio, i u polju kićene svatove? Što li si se, sine, namrdio? U obraz si sjetno, neveselo: kaž’
se je junak naučio prije zore svagda uraniti, umiti se i bogu moliti, i popiti po čašu rakije: bješe Đorđe prije uranio i otišô u donje podrume. Kada viđe oko kuće Turke, on se njima javiti ne ćede.