Upotreba reči urliče u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Međutim, oko ponoći, bio se probudio, kao u ludilu i bunilu, a pričao je, posle, da je čuo, sam sebe, kako urliče. Osećao je, kaže – osećao – kako ga je jedna ledena ruka zgrabila za gušu i kako ga davi.

Nek ti on kaže!“ Đurđe se onda uzvrpolji, pa poče da priča, kako je Trifun, kad su našli Đinđu, počeo da urliče ime Pavlovo i da kune. Besneo je. A kad Pavle upita Đurđa: „A šta sam mu ja kriv, debeli?“ Đurđe poče da se snebiva.

Matavulj, Simo - USKOK

Mrgud, razdragan; kucnu Janka po ramenu: — Viđe li ti, mladi gospodine, kako starac skače i urliče, a?... A šta bi rekao, koliko mi je godina?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

trotoaru, pa se samo trudi da ne popusti, diktaturu iz svojih ruku ne ispusti, i glavu je već iskrenuo kao pseto kad urliče: „Živeo, veli, Masarik! Živeo Masarik!

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

tuguje i cvili za nečim, na Plivin vodopad, da tamo slušam urnebesno huktanje i šumenje divlje, neobuzdane Plive kako urliče i jauče, padajući niz izlokane, provaljene i rastrgate gudure. Strašno je to huktanje i šumenje!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti