Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Moj zadatak u Galiciji bio je da istrčim napred, ispred 11 ljudi, da urličem komande, sa puškom u ruci. Da budem dakle neka vrsta Napoleona na mostu kod sela Arkole.
200 metara itd. I slično. Zatim polažem komande, na egzercirištu. Urličem, i okrećem četu, kao da je lepeza, u kolonu. I slično.
Priteruje konja i pita kako se zovem. Ja onda urličem, u stavu mirno, licem prema neprijatelju, ime. On me na našem jeziku pita jesam li Srbin. Velim, Srbin.
Pre večere, izlazim na raport komandantu, princu, i predstavljam se onako kako se u austrijskoj vojsci predstavljaju. Urličem čin, ime, prezime, i formulu da se predstavljam „najposlušnije“.
Putujem kroz Srbiju i Bosnu. Kad voz uđe u tunel, ili kad nikog nema u kupeju, otvaram naša Egzercirna pravila i urličem za mene novu, našu, komandu, na našem jeziku.