Upotreba reči urna u književnim delima


Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

u sunce od stida okreću glavu kad vide vime i sunce koje proliva nešto rujno da ugasi žeđ mrtvacima sunce je urna puna žutog vina glava puna snage lik koji se obraća živima petao na njemu vidi krestu jagnje — čelo bojno orao zna

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ „A kamo Stana!“ zapita serdar. „Otišla je na vodu. Tužaše mi se da je boli glava. Ublijedila je kao urna“, odgovori joj mati. Janko i Adolf, gledahu jedan drugoga, kad se serdar odmače.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Na vrh Titlisa uspeo sam se idućeg jutra pri izlasku sunca i ugledao lepotu Urna, Švica i Untervaldena, onakvu kako mi je opisao moj engleski prijatelj.

Na vrh Titlisa uspeo sam se idućeg jutra pri izlasku sunca i ugledao lepotu Urna, Švica i Untervaldena, onakvu kako mi je opisao moj engleski prijatelj.

Miljković, Branko - PESME

je zemlja avaj ponekad često ponekad isuviše, baština vetrova i onih što imaju manje nego ništa velika urna sa pepelom jedne i zajedničke smrti koja se ponavlja ali ne pregoreva sa vremenom nikad zemlja na koju ćete pasti

Bojić, Milutin - PESME

Zar nisi gorda kao bescen urna U kojoj leži prah mrtvih careva? A ti si tužna. Stid ti obraz preli. Razumem. Ova noć svetla i burna Traži u nama

Ilić, Vojislav J. - PESME

Kraj vlažnih zidina tvojih gomile kamenja stoje I urna bačena leži... I po kamenju tvom Ja stupam umornom nogom, da ime urežem svoje Na sarkofagu tom, U kome počiva život

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti