Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
ču kako veliki „tokmak“ po vratima lupnu, zatvarajući ih za njom, kad oseti paru, vlagu od vode i sapunice a iz amama urnebesne klike, kikotanje, zvečanje tasova, zapljuskivanje vode, ona opet pretrnu, opet, kao što se nije nadala, dođe joj teško,
Miljković, Branko - PESME
Njene su metafore plovne, opasne, urnebesne i umiljate, sasvim fotogenične. Možda bi ti ukrao njihovu so i učinio ih bljutavim ali pred morem ti si nedostojan.