Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Neumitnom jasnoćom ocrtane, postojane zjene, a opet nepronicljive, apsolutne, kao zjene gospodnje. — Mama! — uskliknuo bih trzajući je za rukav. — Ja te ne poznam! Ja te ne poznam!...
Ali je zato sa živim interesom pratio kretanje lađa. — O! Danas je Liburnia uranila čitav četvrt sata! — uskliknuo bi s dogledom na očima. Ili, petkom, na prolasku teretne pruge za Levant: — Što je Najada utonula! Ala je krcata!
jedincata reakcija nije onakva kakvu bi prosječni čitalac ovog izlinjalog kontinenta u sličnoj situaciji sâm osjetio! Uskliknuo sam začuđeno: pa taj čovjek koji se tu opisuje — to je čovjek-ameba!
Nije mi preostalo nego da se tješim time što je kod drugih to vrijeme bilo još kraće. Umalo što nisam uskliknuo: pa ti si još relativno plemenit! Cinizam, kažu.
Zašto to radite? — Moram, sestrice, moram. Nije od dobre volje!... Kažite mi: što je rekao profesor? — Uskliknuo je: „O, o, nije tako loše! Vrag nije tako crn kako smo mislili!” — A-ha!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Tu će biti peta timočka baterija. — Moja peta baterija! — gotovo sam uskliknuo. — Jest, i da je u toku noći sprovedeš na Grivički put. Ona je dodeljena našem odseku.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
sam dobio po svršenom univerzitetu, nisu bila ispisana gornja slova, ali sam ja, kad sam je se dočepao, iz dubine duše uskliknuo: Q. b. f. f. f. ѕ!!