Sremac, Stevan - PROZA
Kao da ga se bojiš, ili, da mu se čudiš. (Mali Perica, sin sreskoga ćate, uvukao donju usnicu pod gornju, pa pogleda čas u učitelja, a čas u gosta.
Radičević, Branko - PESME
(1845, mart) ? Nikad nije vito tvoje telo Ruka moja mlada obavila, Ni s' u tvoju usnicu upila Moja usna ikad, čedo belo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Rat je! — on povuče poslednji dim iz jedne cigarete koja mu se bila prilepila za donju usnicu. Zatim je odlepi i baci u vatru. Prstima otkloni ostatak papira i onda štrcnu između zuba, ispred sebe. — Eto idu!
Vas ne mogu staviti u svoju tašnu. — Svejedno... Stavite me u vaše srce. Arlet me toplo pogleda i ujede se za usnicu. Lako rumenilo obli joj obraze i ona stidljivo obori glavu.
U kući su me dirali, ali ja sam se ljutila. — Lepo ime... — Ah, je m’en fіche — i ujede se za usnicu. — Ipak, lepše je ime Gaston nego Dragiša... Gaston! — Ali vi ste lepši!
— A gde idu? — Ne znam. Tomu nisam pitao. Ja na to nikada ne mislim. Ona se ujede za usnicu, zažmire očima i značajno klimnu glavom. Zatim živo dodade: — Ja sam srećna. A vi? Više nego srećan, svakako.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Kad se zanos sleže, diže se pop Vrane, uozbiljio se, griska donju usnicu, i podvojak mu se narozao. Zahvaljuje predgovornicima.
Ona ga dočeka pouzdano, s blagim osmjehom. Časom zagleda se u njeno vedro lice i u uzvraćenu crvenu gornju usnicu! — i pozdravi ih. — Zdravo! Dobro došao! — oboje mu prihvatiše i izrukuju se s njime. Gospodin se prijateljski nakloni.
Pa, uzbuđen, sebi uobrazi djevojku: gleda joj gipki stas što se kao srp može da savije, malo uzvraćenu gornju usnicu i bijele čiste zube.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Hili! — ponavlja Živadin kao u zanosu. — Trepni malo i ujedi se za usnicu — dira ga Toplica — neka to vidi ženska. — Bojim se da ne budeš ljubomoran... — More, ljudi budite ozbiljni!