Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
opasnosti po ono najbitnije i najveće u poetskom djelu leže u takozvanoj „scenskoj realizaciji” i do koje mjere ona uspijeva da isprazni, izobliči, obezvrijedi veliki tekst!
Njeni zraci padaju na naša pogrbljena pleća kao tanko zimsko sunce koje obasjava ali ne grije, i ona ne uspijeva da razgali pejzaž ruina u našoj grudi.
A takva persiflaža uvijek ugađa, naročito u sredini koja od stranaca živi. Nalazili su da mu to odlično uspijeva. A on kao da se toga sjetio, pa je strani akcenat još i od svoje volje pojačavao.
Dovedite mi tu Ofeliju koja ne skače u potok, tu Dezdemonu koja uspijeva dokazati svoju nevinost, tu Emu koja se ne zagrcava šakom arsena, tu Anu koja se ne baca pod teretni voz!
Naprotiv, baš tu dolazi do primjene fantazija. Do te mjere, da najčešće ni ona ne uspijeva izvesti stvar na čistac. Treba se pomiriti s tim da u ovakvim slučajevima objektivne mogućnosti imaju u ruci uvijek
Čudo kako pod tim teretom još diše. Čudo kako današnjica još uspijeva da proklija kroz te naslage umrloga. Mlade klice mučno prorastaju pokrov sagnjilih otkosa što na njima tište, probijaju
On, cpećom, to ne zna. I katkad uspijeva da sve zadrži na onim dvjema prvim, početnim suzama. Četvorina prozora potpuno je zacrnjela, borova krošnja stopila se s