Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Lice mu beše žuto kao vosak. Popa zastade... Oči bolesnikove gledahu ga netrenimice... Popi se učini da se koče i ustaklaisavaju. Baci pogled na grudi koje se jedva dizahu. On priđe bliže i smotri kako donja usna modri i pada... — Dajte sveću!...