Upotreba reči ustima u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

oči dole, ućuti i nanovo se udubi u neke čudne misli, iz kojih ga je teško probuditi; izgleda kao da nešto računa, ustima samo miče, ali mu glasa ne čuješ; prstima nešto nabraja, kao seljak koji je nešto prodao i kupio, pa ne može da sastavi

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Pijem, pa razumem Kraljevića Marka što pola pije, a pola Šarcu daje! Ovo je vino zaseda u mraku! Žaba u ustima, kandža u stomaku! Nije ti ovo ni radost siromaku, a kamoli caru! a kamoli junaku!

Jedan poruku nosi važnu (pre veka kralj ga poslao), drugi okreće vola na ražnju svak nastavlja svoj posao. Ustima ko je pre pola veka (a žedno ih razjapio) prineo lonče mleka sad ga do dna iskapio! Ko je pre stoleća izbriso Sim.

crvenija i ljuća, od breskve sočnija, od masla bujnija, šljiva: bičem nadvoje presečena, jeribasma: mesečina u ustima, nozdrva zmaja, dinja, dimnjak i bunar, zumbul u proleće, zemljani lonac kad stegne ciča zima moja je čavka

i samog đavola rađam, rađam i svecu i grešniku, i crvu i mravu, dok se u mojoj utrobi peni bog sisu nudim đavoljim ustima nek je i zlo, samo da nije ništavilo, nek je i greh, samo ne jalovina, nek je i muka, samo ne pustinja!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Uze on malu čuturicu, napi se, pak pruži meni. Ja prineso̓ ustima i ne mogo̓ se napiti. Pomisli̓: Bože moj, kako je Karađorđe mogao pomisliti da bi̓ ja uzeo od Turaka 400 dukata a da

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

A kad su polazili, bio je srećan ako je nekom begu ili agi pridržao uzengiju da na konja uzjaše... S punim ustima hvale, po odlasku njihnom, kupio je kokice duvana što su oni iz svojih lula istresali, pa je to posle pušio...

Dučić, Jovan - PESME

To je bilo zbog čovekove žene, koja je stajala na steni pored njih sa jednim krvavim cvetom u ustima, i gledala ljubomornog muža u osveti.

Ženka, sa krvavim cvetom u svojim ružnim ustima, osmehnu se tiho jednim nežnim osmejkom. To je bio prvi osmeh jedne Frine i u isto vreme prvi osmeh jedne Ofelije.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

išao jedanput po bakar na Savu, a ona samo ovako — on opet turi glavu međ' noge i ispruži bradu kao da mu je đem u ustima. — Vidak ispusti uzde, pa legne u kola, a ona sve preko čagrća, pa po jendecima, pa trči, pa trči, pa trči... Zvoni!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ljudi se kreću dostojanstveno napred: nijedan nema lulu u ustima, nego sa štapovima u rukama idu i razgovaraju se, a žene i ćerke za njima.

« — Tako onaj pripoveda, a oni oko njega zinuli pa slušaju; poneki još četvrt sata ostao sa ražjapljenim ustima od čuda, sve dok mu nisu kazali da zaklopi usta i da ide spavati.

časa iz rérne izvađeni vruć kuglof, koji joj je ispao vanredno dobar, pa se puši i ide prijatna para i miris od njega ustima domaćice, i ona oseća i na celom licu pokazuje neopisanu sladost i milinu od toga.

dopasti, a poučava je jedan Pemak (»kinstler« u tim poslovima), jedan mlad, bled plavušan sa malom retkom bradicom, i ustima od uveta do uveta. Nije baš tako lep; ali je kao veštak prijatan.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A kad ko od braće mu dođe da ga obiđe, on, onako ležeći nepomično, ne otvarajući oči a mljeskajući ustima kao da nešto siše iz vazduha, tuži se blesasto bratu: — Bato, srca nemam...

po čaršiji, valjao se, video tako ispruženog na postelji, gde kao uvek gotovo mrtav leži i samo blesasto mljeska, siše ustima, tada bi mu dolazilo da ga udari, bije, izbije...

XIX DEDA VESA Svako jutro čim se zadani eto njega gde onako slep, visok, s lulom u ustima, u dugačkoj koliji i sa takođe dugačkim štapom ide sve uza zidove pipajući ispred sebe štapom i vičući: — E, deca,

Seda tamo u kraj. I, pošto metne ispred sebe kapu, presedi ceo dan onako klateći se, s lulom u ustima i ogrnut tom svojom dugom kolijom.

prolaznici čim naiđu na varoš, zabele im se kuće, odmah na ulazu vide i njega gde se crni, sedi, klati se s lulom u ustima. Star, trese se od starosti. Nečist. Pun slame u kojoj spava. Nikad opran. Lice, onako slepo, tamno i puno blata.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Naposletku se sasvim namesti, pa ustima ni da makne. Mati spusti firange da, bajagi, sunce ne upire. Čekmedžijić i čika-Gavra već dolaze Čekmedžijić kaže

— Drago nam je. Kada je frajla Varvara kazala: „Drago nam je“, ustima gotovo ni pomaknula nije, boji se da joj se zubi ne vide, jer su vrlo rđavi.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Bez i jednog zuba, sa ogromnim ušima, ona je meljala po ustima maslinke. Levu cipelu bila je skinula i stala na nju sa nogom u čarapi na kojoj je veliki čukalj štrčao kao detinja

A zato vreme ogreѕѕe nestrpljivo melje ustima: — E, znate šta, gospa, veli ona: da je taj bandist moj muž, ne bi ga majci nikad više zasvirao u njegovu klarinetu.

Smrtno bled disao je kao u ropcu, krivio ustima, tresao glavom, kašljao i drhtao celim telom. Idući tamo-amo preko sobe osluškivao je: „Gle — mislio je — ne čuje se

Afrika

i nasmejana, puze između njih, i zaspe često sa jednom nožicom zaboravljenom na licu jednog sveštenika i šačicom na ustima i nosu svoje matere: Kardiate, žene Volov.

Sok razbijenoga kokosa, dok se preliva iz voćke u čašu od kalbasa, izgleda čarobno svež; u ustima, sasvim vruć, otužan zato, i s dalekim ukusom koji seća na petrol, uverava me da se ničim ne može gasiti žeđ što prati

Ja sam osetio gorčinu i tragediju na svojim ustima, svojim očima i u svom srcu kao i svi crnci što su je osećali oko mene; kao zemlja koja je natopljena njom, nebo koje je

Nosi jednu ružu ljubavi u svojim ustima. Mladih igračica, međ kojima ima i kraljevskih kćeri, ima oko trideset. Igru su otpočele ipak dve starice, Suka i Jo,

Gore ne postoji! „Ovo je zemlja belih! Treba znati kako gorko to zvoni u ustima belca koji u svako podne mora uzeti kinin, koji se ne sme kupati u moru niti u reci, slobodan na suncu, koji ne sme

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Tri stotine i sedamdeset i osam čvrstih klipana.“ Garsuli, u stvari, nije upotrebio tu reč, koja bi, u njegovim ustima, bila bezazlena. On je upotrebio mnogo goru reč. A bio je poznat u vojsci po svojim, opscenim, šalama.

Rumen u licu, a sa očima sivim, koje su svetlucale iskričavo. Imao je svega tri‑četiri zuba u ustima. Mahao je svojim trikornom ceremonijalno.

Sunce je tek bilo počelo da zalazi, a Božič je bio zaspao. Počeo je, kroz svoje škrgotine u ustima, da pišti. Kad se trže, poče, i on, da pokazuje Pavlu tornjeve varoši, u daljini.

Mlada devojka, odrasla u ergeli, na konju, bila ga je pritisla, tako, da se skljokao. Pao je, sa licem i zabalavljenim ustima, i gledao u nju, pogledom ostarelog bludnika. Isakovič je sve to posmatrao, ne verujući svojim očima.

Muž joj na to podviknu, grubo, da žene, o vojenim stvarima, ne treba da laju! Pavle na to ućuta, kao da ga je neko po ustima udario. Nikad nije bio čuo Petra da, tako, sa ženom govori. Bilo mu je hladno oko srca.

Muž koji to učini, ne zaslužuje ni da mu se ime u ustima kavom ispira. Takvom braku, kad do toga dođe, nema više ni zakrpe, ni leka.

Pa ipak, njen se crveni jezik sad valjao na njegovim ustima, tako ludo, a njene su ga ruke milovale po licu, tako toplo. Čuo je kako mu, kao izdišući, šapuće: „Mi se, serce,

Neprekidno, poljubljiva, kao da je mužu, švalerka. Iako bremenita, bila je i sad lepa, sa svojim divljim očima, i ustima, ali nije više bila izvor veselosti, u kući. Bila se uplašila porođaja u tuđini.

Aha! Aha!“ A kad ga žena pomilova, dodade: „Ne boj se, Šokice, danas sam prvi čibuk u ustima imao.“ Pavle se bio pribojavao da ga Petar neće hteti ni da vidi.

Praporčik je nešto, za to vreme, guščim perom, u neku knjižurinu, šarao. A dok je pisao, mrdao je ustima kao da guta žabu. I to se svršilo.

Teodosije - ŽITIJA

da ne čuje glas reči svetoga, i sve što mu je prepodobni slatko i divno, strašno i užasno kao proročkim bogorečitim ustima izgovorio, i nizašto ne držeći, ništa ga nije poslušao.

da po zapovesti tvojega Carstva primim od blaženoga i svesvetoga oca vaseljenskoga patrijarha blagoslov i zapovest ustima.

Patrijarh i svi arhiepiskopi, mitropoliti i episkopi rukom i ustima svetoga blagosloviše, k one koji će biti posle njega blagosloviše, i zapovesti blagoslovene potpisavši svaki svojom

“ A Bog koji čini volju slugu svojih na dobro, još dok je molitva bila na ustima svetoga, zapovedi i biše vetrovi, sevanja, munje i gromovi jaki i ujedno sumrak, i strah veliki na samom kralju i na svim

Moli se za nas bogougodno, da se bez pakosti vratimo kući! A sveti čuvši ovo od razbojnika, čuvstvenim ustima i mislenim u srcu blagim blagodarenjima hvaljaše Hrista Boga, koji se brine za njega.

I odmah imenom Gospoda Isusa Hrista i njego vim ustima vetrovi i more ulegoše, a vali se u sebi složiše, i sunce presvetlo obasja, i nastade tišina velika.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Šta si radila s tim ustima, ako boga znaš? - skočio sam na noge kao da mi je neko potpalio vatru pod tabanima, a ona je počela da se smeje.

— Izgledaš kao žabac! — ludirala se pokazujući kolike su mi oči. Zatim smo se zajedno ludirali i, plivajući, ustima izbacivali vodu uvis. Voda Tise je prljava i mlaka, ali tako izbačena pravi najlepše dugine šare.

Neko je morao otrčati i nju da obavesti. U svakom slučaju; uletela je u sobu s maramicom na ustima, očnih kapaka zapaljenih kao da ih je neko obrubio crvenim koncem.

Neko ko jede njegov hleb morao bi da ima više ljubaznih reči u ustima. Rekoh da je prekrasan njegov hleb i da nisam sreo mnogo očeva koji se tako trude.

Onda je neko predložio da mu izvade creva, jer su nepotrebna: jela su pilule koje se već u ustima pretvaraju u aminokiseline. Upitao je mogu li ga ponovnim konzervisanjem vratiti dvesta godina unazad. Nisu mogli.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

„Hotvole” je sad prestao igrati. Zasednu, pa primedbe prave o igri, pa ispod marame na ustima tiho cerekaju se. Gdekoji se u igri premetnu, i to je zanimljivo. Šamika pripoveda kako je u Veneciji igrao.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ljubeći ga ustima mokrim od plača, što više nisu mogla da se zatvore na poljubac, već su bila otvorena i opuštena, od drhtanja, gledala ga

Ko zna kud je hteo otići, da nešto kaže, bolno iskrivljenim ustima? U celom njegovom podbulom licu, u kom se još tresao bes i očaj, bio je miran i nepomičan još samo njegov pljosnati,

U glavi joj se vrtelo. I baš kad htede da se osvrne, bez duše, sa ustima poluotvorenim, izdišući, pa da mu nešto kaže, ona oseti, kako sve to što joj čula raspinje, raste uvis, kao nešto

Gledajući ga sa podsmehom i ona beše začuđena njegovim krivim stavom, otromboljenim ustima i brcima i pogledom umornim, a naročito joj smetaše što se neprestano premeštao s noge na nogu.

obično, počeo naširoko da je podseća na onu njinu strašnu, razbludnu noć, kada je više silom, nego milom, zadobi. Ustima koja mu behu mirisna od skupocenog duvana, i slatka, od turskih slatkiša, on bi je tad sećao njinih ljubavnih scena,

je jahao, opet sav u srebru, smiren i čist, sa velikim, vedrim očima, zagledanim u daljinu, i neodređenim osmehom na ustima, krijući očajanje. Bio je poslednji put lep u životu.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Tako, na primer, u Skopskoj kotlini preporučuje se da devojka skine prsten mrtvacu s ruke, i to ustima, a onda kroz njega da pogleda momka koga je izabrala. Kažu, da će se on odmah silno u nju zaljubiti i uzvratiti joj ljubav.

⁸ Žene bez dece u Homolju „paze kad nerast skoči na krmaču i zapeni ustima, pa hvataju od one pene u novoj drvenoj ložici, i njome zamese testo i naprave tri kuglice, osuše ih u tri dana na

Ove biljke su: beli luk, kojim roditelji „trljaju dete po ustima kada ima babice, pa steže majku za sise“, zatim paprika, koja je „neizostavna pri magičnom isterivanju babica iz

izvadi dete iz vode, „zgrabi šakom malo one vode iz korita, i digne povisoko iznad djeteta, polije ga tri puta, cvrkne ustima i rekne: ,ovliki mi narastao!

Posle toga obriše i povije dete, pa ga onda tri puta prekrsti, povuče malo za nos — da ne ostane šopav — opet cvrkne ustima i reče: „Bože mi te pokloni!

„ružnog imena“, „jahanje“ na leđima pobeđenog, „garavljenje“ lica, zahtevanje da gubitnik „laje oko kuće“, da traži ustima prsten po mekinjama ili po pepelu, vučenje pobeđenog za nos itd.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

U međuvremenu, ćute, pljuckaju krezubim ustima i šaraju štapovima po pesku samo njima poznate hijeroglife. Sve je već ispričano i pretreseno.

Baš bih voleo da znam šta je bio! —Što ga ne pitaš? — zamumla devojčica punim ustima. —Ne govori dok jedeš! — preseče je majka. Zatvorila joj je usta novim naviljkom salate.

Tek kad je čovek upalio stonu lampu, iz Nine provali dugo obuzdavana bujica plača. Tresla se kao u groznici, grizući ustima jastuk. — Samo se dobro isplačite— kazao je.— Biće vam lakše. Činilo joj se da će joj jecaji pokidati utrobu.

Matavulj, Simo - USKOK

Ljudi ponajviše sjeđahu podvitih nogu, na strukama i na ponjavama, s dugim puškama preko krila, s čibucima u ustima. Ženske i mladiće stojećke držahu za oglave krupnu stoku, ili čuvahu sitniju.

I njen nos bješe malčice kukast nad malijem ustima, iz kojih blještahu zubi. Ljepotu glave začinjaše busata crna kosa, spletena u vijenac.

Ded, strikane, još po jednu! Blagoslovite, vladiko sveti! Ispivši, đakon odmahnu glavom i stade ožimati ustima. Pitko je, resko, mirišljavo, divno! Ima li ga koliko još, brâto?

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

LEPRŠIĆ: I od toga nema zasad ništa. GAVRILOVIĆ: Ta vama je to neprestano bilo u ustima. LEPRŠIĆ: Moralo se tako govoriti da narod ustaje. GAVRILOVIĆ: To će reći: vi ste lagali...

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

s pribavkom novi ili književni reči i više lepote, s dodatkom pismene uglađenosti sloga, nego koliko i jedne i druge u ustima puka ili prostoga naroda ima i imati može«.

Radičević, Branko - PESME

druga rukam' pustim, Pa zaigra po mrtvaci Kao munja po oblaci; Ja u ruci jednoj čašu, A u drugoj — opet čašu, U ustima pesmicu, Vama, braćo, zdravicu, Po vinskima kapljicama Igram vesô među vama, Braćo mila, zdravo, zdravo!

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

AHMED: Mudar čovek! Brzo naučio da su reči miševi, pa sad govori sa mišolovkom u ustima! JUSUF: I, kad stignem, da ne gledam koje je doba, da probudim Hasanaginicu, i da joj kažem da se ti kući vraćaš

Poslo mi Alah kolevku punu svetlosti... Jabuko moja... Mojoj dojci toplo u tvojim ustima kao grešniku u milosti Alahovoj... Brate! Kuran kaže da ga dve godine dojim! Do dve godine ima više od godine!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Imao je veliku, duguljastu glavu sa mesnatim ćoškastim licem, debelim ustima i sivim, okruglim, bez izraza očima, jak vrat sa kratkim, napregnutim žilama.

Majka te nutkaše, metaše pred tebe jelo. Ti si jednako, onako pognuta, valjala taj zalogaj u ustima. Uzalud si probala da ga progutaš, ali nisi mogla. Posle briznu u plač. — Teto, teto! — Ne plači, ćerko! Pisano je!

Njegovo crno, mesnato i podbuhlo lice, sa vodnjikavim očima i velikim ustima, beše tako surovo i silno, da se čovek nehotice okretao od njega... Uđe on zanoseći se. — ’Adžike mori! Što?

uzdignuta i osvetljena sa strane svećom viđaše se suva, k’o vosak žuta, s velikim čelom, upijenim obrazima i uvučenim ustima tako da se vilice i nos umalo ne dodirivahu — ljudska glava. To beše ona!

Čula da je došao, pa ga zove. Priđoh joj bliže. Sagoh se. Uzeh je za ,ruku suvu, crnu, hladnu, i prinesoh je ustima da je poljubim. Stresoh se.

Sa zajapurenim licem i kô krv rujnim ustima dođe ona i do mene, zasta — pa onda golom do lakata, belom ručicom zgrabi vode i poprska me. — Na! Evo i tebe!

nim osmehom na rujnim joj ustima, gleda ga krišom, vidi: kako se on češe, vrpolji, gleda u nju i hoće nešto da joj kaže, a ona mu tada okreće leđa i čini

A svetlost je obasjavala svu: njen vitak stas, široka ramena, lepo razvijeno i zažareno lice s vrelim ustima i crnim, tamnim, dosta upalim i užagrenim očima... Ona se krstila, metanisala, a mesec je sjao i obasjavao sve.

Sirota strina! Onako visoka, crnomanjasta, suva; s crnim krupnim očima, dugačkim, tankim obrvama, malim i upijenim ustima — beše i radenica kô krtica. Od rane zore do mrkla mraka ona je bila uvek u poslu.

A obično svaka šamiju zabacila, razuzurila se, bez bošče, u ustima drži zrno grožđa i siše ga. I u svakom vinogradu tako. Svuda žene, devojke.

I, naposletku, da ćemo iz mojih usta da „zobamo“ zrno, ali tako da jedna polovina zrna ostane u mojim, a druga u njenim ustima...

čokota, zgrčena, crna, s lulom iza vrata, držeći me za ruku i mrmljajući nešto u sebi svojim debelim, izbrazdanim ustima, tako je čudno izgledala da nehotice povukoh ruku: — Govori!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

izvodio svoj sopstveni šou u bojicama i koloru, i kako su vas neke druge, već odebljale žene gledale zavidljivo sa ustima punim krempita, dok ste trčali ispred kafane „London“ u pola sedam, pretrčavali ulicu kroz crveno svetlo, dok ste se

— Nije pristojno da se gleda kad drugi jedu! — iskezi se na mene punim ustima majoneza. Na časnu reč, retko mi se događa da me neko osvoji na prvi pogled, premda o tome čitam u novinama svaki

A onaj mikrofon im dođe više kao jabuka u ustima! Ali, ma šta ja pisala, Čarli, više nam nema spasa! Ta nepismena bulumenta preko noći postade elita! U čemu je štos?

Ko zna dokle bi stigla njegova fantazija da u kujnu ne uleti maman sa zviždaljkom u ustima: — Deco, a sada gimnastika za vaše jadne, zapuštene trbušne mišiće!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Jedan se tamni čovek diže ispred neba i s rukom pred ustima dovikuje: — Ana-Marija, Ana-Marija! Jedan prozor se otvara na ostrvu: — Jeste li vi? — Mi smo, dođite.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

trbuhom, noktiju dugih i sve ga nešto svrbi, u kosi mu šumski požari i ugari, azijski konji lete preko rebra, u ustima frule dugačke kao koplja.

vetar je pozvan da pretesteriše drvo znanja za njim orači vredni iz najboljih škola preoravaju misleno tkivo sveta ustima se uštavljuju kože vosak se topi otvara se pečat i vavilonska kula pada kao malj po poslednjoj gramatici slikama

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Pade mi u oči samo jedan crnomanjasti, tamo negde na levom krilu, sa opuštenom donjom usnom i otvorenim ustima, kako ravnodušno gleda ispred sebe, kao da drema.

li slučajno ili namerno, tek srazmerno je rasla, da se na kraju sve sruči na Tasinu glavu — što nije obrisao žvale na ustima. Onda je naišao potporučnik Aleksandar. Zvali su ga „Bas“.

Najednom kao da se prenu. Zavrte glavom, mljasnu ustima kao da nekom nešto psuje, i zaurla iz basa: — Mečke jedne!... Hoćete ja da vam čuvam konje!...

— Auh! — viknu Rajko punilac, pa se pljesnu po ustima i razrogači oči. — Ja, majku mu, odakle ovaj! — reče podnaredNik Trailo. — Obrali smo bostan... vidi nas.

Od gromkog treska topa i eksplozija zrna na ustima cevi nismo ni čuli sada puckaranje šrapnela neprijateljskih. Jer pao je poslednji krik u artiljerijskoj komandi: na karteč!

— Ih, groš bi na leđima nosila. — Kako... slamku bi u ustima držala. A malo dalje druga grupa hvata vaške, pa ih baca u jedan fišek od hartije, koji najposle zapališe.

Ali od nove eksplozije uši nam zaglunuše. Kao da se zemlja procepi. Dah je svima zastao, jer smo pred ustima topovske cevi, pa se pucanj sliva sa eksplozijom zrna. Vilice se tresu, a pogled je iskolačen...

Vide sebe raskopčana, a drugovi mu brišu usta od krvi. On mljasnu ustima nekoliko puta, i sa strahom zavapi: — Jesam li živ? Vojnici se smeju, pomalo usiljeno, da bi ga ohrabrili.

“ — i već nestrpljivi opališe gotovo svi u isti mah. I kao rukom bačeni, svitnuše naši šrapneli pred ustima cevi neprijateljskih topova. Grozničavom brzinom sručiše se razorne granate između naših topova...

Malo posle silaze zarobljenici u surim iscepanim šinjelima, dok se Tanasije šepuri u jednoj bundi, sa lulom u ustima. Tužno gleda ranjeni Jankulj i veli: — Gde nađoše baš sada da me rane! A ranjen je u nogu.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Pričekajte me i spremite ručak. — Ha, to se već razume. Kako!... reče on i udali se sa nekim značajnim osmehom na ustima.

Jamačno kapetan nije... A šta da odgovorim, kako da počnem ?!«... I on kašljucnu, prinese ruku ustima, pa prevuče dlanom preko brkova. — Čujemo da vas je tukao kamdžijom. Ispričajte to kako je bilo i zašto ?

Ona ga gledaše kroza suze sa otvorenim ustima, očekujući da sleti s njegovih usana kobna reč, ali on, osim nejasnih uzvika, ne umede ništa reći.

Usnice joj se trzahu grčevito, po licu se osulo smrtno bledilo, a ona diše naglo, otvorenim ustima, kao da joj je malo vazduha. — I vi baš hoćete... ne gnušate se mene?... Ne prezirete me ?...

Ona kao da ne oseti ništa, gledaše i dalje onako isto sa zaljubljenim osmehom na ustima. Gojko podiže glavu; oči mu behu neobično zamućene, usne grozničavo drhtahu, a po nekad se grčevito trzahu, ceo mu

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Dođi, dušo, u dvorove moje, Da mi lečiš moje grdne rane: Zavijaj i belim ispod grla, A ispiraj mednijem ustima. 192.

— voda gledaju svakoga, Medna usta sa svakim govore, Sa nedragim kao i sa dragim, Nad očima kapidžije nema, Nad ustima mlada jezidžije; Ko moj bude — oženit’ se neće, Čija budem — udati se neću. 196.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Mene je jednom, davno, pretukla bura pred Prvićem, i gorčina soli, koja me je davila, javlja mi se u ustima čim se setim mora. Sišao sam u zaliv, najmio ribara i izjadrio na more.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

koji će u rukama držati takođe srebrni divit, oko koga se prepleću dve pozlaćene zmije sa dijamantima mesto očiju, i u ustima drže sveće.

Na moju kuću niko do danas nije pružio prsta, niti ja hoću da se ime moje ćeri isplâče po svačijim ustima i stoji na Vašoj suludoj knjizi.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

jendeka, priđi onoj granatoj dunji nasred vinograda, osetićeš njen čudnovati miris; lezi pod nju i gledaj, kako ti se nad ustima vije opušćen grozd od čardaklije... ne treba ti ni da se mučiš, samo zini...

Ne dadu im đavoli baš ni da'nuti. Taman neka veselnica podnese ustima i nagne, a đavolani opale kukuruzima i dignu larmu, ka' na kurjaka.

Počesmo da jedemo. Taman doneše čorbu, a iz potoka zagrmi pucanj, jedan, dva, tri... Kako je ko prineo kašiku ustima, tako i ostade, nit' je ko vraća ni srče.

je zavladala mrtva tišina, samo što vetar još jače vitla i, jureći kroz otvorenu zvonaru, zabruji pod razjapljenim ustima velikoga zvona i ponese taj potmuli glas preko mirnih sela, plašeći odocnele planinke i rudare.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« pa bi tad kao srknuo ustima i digao obrve. Zato i sada, čim se Sreten poslužio slatkim i počeo da srče kafu, priđe mu ćir Đorđe stolu, rukuje se

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nikako ne može da je se nagleda, jednako kao u Sofkinim očima i ustima nalazeći i sećajući se nečega. Ko zna čega? Da li nečega neprežaljenog i nenađenog?

koščata ali sa čistim i visokim čelom, crnim, krupnim, malo uskim očima, uvek vrelim jagodicama i stisnutim tankim ustima, tek pri krajevima vlažnim i strasnim.

Oseti samo bol i ništa više. Brzo, stresajući se od jeze, ustade. Ali on, obezumljen, lud, sa penom na ustima, iskrivljenim licem, gurajući je glavom u trbuh, grleći je po kukovima kidao joj meso i kao klještima je vukao k sebi,

I, da je ne bi umrljala, naslanja je o lakat ruke i njime izdiže i prinosi ustima, da bi joj pucalo grlo. Odahnjuje ne mogući da se pribere od žeđi.

Sofka gledajući tu množinu jela, pita, po tepsiji, uzimala je od svačeg ovlaš, međ prstima, i gotovo samo dodirivala ustima. A najviše je uzimala od te tektine pite. Mati je jedva opet čekala da Sofka svrši sa večerom.

i onog njegovog lica; onog | strašnog, mrtvačkog glasa, koji nije molio, nego koji se gubio i mro u njegovim uzneverenim ustima, zbog sramote i stida što mora pred njom, svojim čedom, Sofkicom, da se sada otkriva, i da ono što ne bi kazao ni samoj

Još mirnije, i s tako hladnim ustima, poljubila ga u ruku, i zatim, izmaknuvši se, ostade stojeći, jasno, pribrano gledajući u sve, osobito u njega, svekra,

Već je bila stara. Suva, visoka, sa uskim licem, mirnim, gotovo belim očima i ustima. Ma da je imala čime celu kuću da namesti, ipak ništa nije činila.

Dočekivala ih je sve sa užagrenim očima n kao krv rumenim ustima, čak i navlaš obojenim, jer je znala da će te njene užagrene oči i rumena usta tumačiti se da su sigurno, kao kod svake

na iznenađenje svih, ne samo što poče jesti, nego ispi i nekoliko čaša rakije, a jednako sa onim zadržanim osmehom na ustima, s očima malo stisnutim i obrvama jedva primetno nabranim, kao smejući se svima i sve ih sažaljevajući...

Sofka nateže testiče. Sa nabranim obrvama, mrdajući ustima, strese se od rakije, koja ju je pekla; ali, rešena, sa pouzdanjem, poče piti i osećati kako je po grudima pali, žeže.

Jedino što se ispod toga vela videlo kako joj blješti grlo, vrat i podbradak sa ustima. j Usta joj se nikako nisu mogla da smire. Jednako je gutala pljuvačku.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

dlanom otra nekoliko puta brke, pa i lijevu mišicu prevjesi preko koljena i osta tako ne mičući se, malo zinutijem ustima i gledajući netrepimice u oganj. Niko ne progovori, niti se mače, no sve oči zapele za nj.

“ On izbuljio oči; ne moga se odmah pribrati. „Što ti je, govori?“ „Stane!“ izgovori on naelak, krvavim ustima. „Koja Stane?“ reče Krcun. „Pejova“, odgovori on. Sva četir mu druga nasmijaše se.

se duboko pokloni tri puta, kad ugleda Vladiku, a onaj čovjek, skinuvši kapu, cjeliva se s đakonom, pa s osmjehom na ustima i gledajući ga ljubazno — kao čovjek koji se hoće da udvori — stade ga pitati za zdravlje.

Milica sjela na kovčeg, pa naslonila glavu na ruke. Ona dva klapčića stajahu uz krevet, sa zinutim ustima. A pjesma, divna srpska pjesma, dignu se iz momačkijeh snažnijeh grudi, spasiteljica vila iz čistoga ložišta.

Njeke drže sitnu đecu u naramku, njekima se našla ožica u ruci, kako izađoše u hitnji i sa zalogajem u ustima. A poveća djeca opet, propinjahu se, čevrljaju, otimlju se za mjesta.

Lice mu, obično žuto, bješe se zarumenilo od svježa vazduha i od pokreta, te mu čisto veselo igrahu oči i osmijak na ustima. Dugo je narod zadržao mila gosta tu na putu, a i dulje bi, da đakon ne povika: „Ama ljudi, vi ste svi rugači, ja mnim!

Sjutra ćemo znati je li baš uskok Janko ili je: Jo-jo-jo!“ reče sažimljući ustima, kao da podržava govor Adolfov. Kad ona dvojica zaspaše, Janko se lagano diže, odškrinu vrata, pa naperi uho.

Za dugo se čujahu njegovi koraci po avliji, a za koliko je to trajalo, djevojka sjedijaše sa otvorenim ustima, kao da je pažljivo brojala te korake. Kad ih više ne ču, ona se brzo obuče i obu, pak se prikrade k vratima.

“ Serdar je čepukao po avliji, i dočeka svoje, vičući preko čibuka. „Nije Janko: jo-jo-jo — ja-ja-ja“, reče ožimljući ustima, „no je ovo uskok Janko“. To rekavši, serdar ga zagrli svojski i poljubi u čelo.

onome grešniku u paklu, koji jednako gladan leži nauznak a nad njim se njišu grane sa svakim voćem, pa mu se primiču k ustima, a kad on posegne da uzabere, grane odjednom odskoče.

A-ja! Jedna mu je riječ jednako bila na ustima i nju izusti: „Ma, boga ti, Stane, šta ti misliš, šta je Janku?“ „Ja... šta ja znam? Šta opet mene pitaš?

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Ne vjeruj, kume, pasjim ustima. — Kazala kuma kumu, kojega je nudila da jede, a on se izgovarao da ne može jer je sit. Neka kadgođ i ženski dan dođe!

— Od tuđe muke. 4 Pitao sin oca: — Kakvom je siromahu najduševnije dati? — Onome što očima gleda, a ustima ne pita. 5 Pitali starca stogodišnjaka: — Kako mu je bilo u tolikom životu?

I to jede, ako se može jesti, a ako su kolačići od zemlje, on ih samo prinosi k ustima, pa ih baca za se a vilicama mljeska.

— Bolan, što pjevaš, da li ti nije majka zimus umrla? (Prsne opet ustima): — Bogme, ja joj nijesam kriv, a ona se ne bijaše rano roditi — (pa opet šljeduje s pjesmom).

(Ovako mu govore i za sestru, i za šćer, itd. a on sve jednako čini znake ustima da ne mari ni najmanje, a sve jednako pjeva, pa najposle): — O đede Eleze, bolan! Ne pjevaj, umrla ti je žena!

neka bolest bučka — dečje strašilo bučuk — mera za žito, brašno vavoljak — ono što se svalja među prstima ili u ustima vagan — čanak, zdela; mera za žito vagon — vrsta kosira vako — već ako vakca — nesnosan svrab između nožnih

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Međedović se poplaši da ga | ne proguta, te po ustima ovamo onamo dok srećom nađe jedan krnjav zub, te se u njemu ustavi i prićuti.

Stanković, Borisav - JOVČA

MAGDA (dolazi s leva iza kuće, pod stepenice, spazi snahu svoju gore): Došao? MARIJA (prstom na ustima daje joj znak da ne viče): Došao!

, bocom vina i čašom, namešta je do Vaske, da joj je što bliže ustima, da se ne mora ni podizati nego da se ležeći može služiti; zatim se izmakne, čekajući zapovesti).

JOVČA (sa neiskazanim naporom da se nasmeje, sa suzama u očima, s bolom u ustima, krklja srećan, gledajući u nju): A... a... a...

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

tapkao je nogama da ih zgrije, vrtio je glavom da mu se vrat ne ukočanji, a kad god mogaše ugrabiti, prinosio je šake ustima da duva u njih. Tako činjahu i svi ostali, a uz to derahu se svi skupa, jer se zbilja čovjek njekog jada ugrije pjevajući.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— prošapta i smalaksalo se prekrsti. Da se brzo ne izmače i ne pođe da izvrši njegovu naredbu, on bi je udario po ustima. Želja da je tresne, da je udara po licu, tako je jaka, jeste, poverova, jedina žela zbog koje se on muči ove noći.

Pod njim i oko njega je šuštalo. Živ. To što šušti propipa rukom: seno. Seno, šapnu i oseti plevu u ustima. Ko je pucao? Na koga? Noć je. Video je sneg i staJu pre nego što je pao. Onda je svanulo. Opet je mrak.

Celog dana ni zalogaja nije pojela, a noć je provela nadnesena nad bunarom. A ova što joj je i ceo hleb mali ustima, misli Simka, što mi kašike krade sa stola za večerom, govorila je: „Ima pravo Đorđe. Nije lud da drži nerotkinju.

Da vidiš šta je muško. Imaš da se vučeš na trbuhu kao zmija pa da zaslužiš to što ti treba. Prinese sviralu ustima, pisnu kratko i vrati je na kolena. od posla nije mogao da vidi petog. Mućak liči na Đorđa!

Milunka laže. Mora daje na mene. Tebe sam, peti, u gazdaluk posadio. Nema šta, primio si se odmah. Prinese sviralu ustima i tanku je protnu kroz tamu i granje ka zvezdama, pevajući o suvoj zemlji pod jabukom u mraku, i šta će sve biti od

Đorđe se nadnese nad plavkasto lice dečaka sa sklopljenim očima i otvorenim ustima, tesnim gustom i sitnom dahtanju. Zaprepašćena, Milunka ga zbunjeno gleda, pa se zaplaka: — Došao ti otac...

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Baš mudro! — uzviknu Peletinka — Više nego mudro! — uzviknule bi i Knedlice da im slatkiši nisu bili u ustima. Je li čudo što sa svih strana počeše da pristižu podanici vešti u mahanju lepezama? Ka kvo je to takmičenje bilo!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Pogledaj samo ove krasne jagode, ove zelene krastavce i sočne artičoke! Okuvane i prelivene zejtinom, one se tope u ustima, a lako ih vari i najnežniji stomak“.

Oba pesnika obazreše se po sali, a zatim jedan od njih približi svoje levo, a drugi svoje desno uvo ustima Zenodotovim.

no predočih samom sebi kako su se obe aleksandriske stranke, geocentričari i heliocentričari, prepirali među sobom, ustima, rukama i očima, kako sam jednu takvu naučnu prepirku video i u današnjoj Ateni svojim očima.

„On nema, jednom reči, nikakvog smisla za ono što je lepo“, dodade treća od dvorskih dama, uspijajući ustima, da bi prikrila svoje ružne zube. Ona već beše zašla u godine, pa je zato svoju prosedelu kosu obojadisala riđom bojom.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Stari povuče mnogo dima iz svoje cigare, pa vrteći glavom i čineći ustima kao da srče čorbu, odgovori: — Po, po, po. Ispričaću, da bi znao gospodin kakav smo mi narod. Jest...

Mladi doktor jedva ima mogućnosti da flašu dovede u vezu s ustima. — Čujete, gospodine kapetane, fina je stvar rat — kad se preživi. — Sasvim! — rekoh ja.

Mi se prijateljski privijamo jedan uz drugog sve više, osećamo topli dah našeg najbližeg druga. U našim ustima, očima i obrazima i zagrljeni osećamo da je ovo trenutak kad jedan drugom treba da praštamo.

Lepir, jednim munjevitim pokretom, ispuštajući u isti mah svoj mač, prinese tada onaj Vukovim mačem posečeni palac ustima i stade ga sisati, tako srčući krv da je ona, inače vrlo akustična sila, prosto od onog srkanja odjekivala.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

i rana se na površini svijesnoga sablasno širi, naočigled raste i raste jezivo nečujno, kao rupa na dudovom listu pod ustima svilene bube. Ne, ne mogu više da gledam lica spavajućih.

I opet su mutno svitale nove zore i nalazile me s grudi punom smrti i s ustima punim njenog crnog ukusa. Smrt. Vječita misao. Drug iz djetinjstva. Nasušna hrana mojih dana i mojih noći.

Omršao je, sasvim propao. Progonio ga je vječito gadan ukus u ustima. A to je, ne zna se zašto, smatrao osobito značajnim simptomom. Tad se po prvi put javila ona namisao.

u času kad ga niko ne gleda, hitrinom kameleonskog jezika ugrabio bi kockicu šećera iz doze i zatim je polako otapao u ustima, sav unesen u slike na zidu.

Što ćemo! Kažu: to je starost. XXXII Gorak ukus mladosti u ustima. Razdoblje na koje se najmanje rado navraća moja spontana misao.

Ali stari nije upuštao: — A, molim te, što to znači, u tvojim ustima, „realno postojati”? Uvijek si pobijao taj pojam „realnog postojanja”, dokazivao njegovu apsurdnost, nemogućnost da se

Kakvo je tek ovo!... Što kažeš? Piljio je u mene isljedničkim pogledom. S odmjerenim dostojanstvom prinosio sam čašu ustima.

Srknuo bih zatim gutljaj, valjao ga po ustima, pravio sabrano i nepronično lice: gotovo kao da je ukus razočarao. Petar je iščekivao.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Ali je ustima ne diraj, ne ljubi je, jer si propao zauvijek i ja ti ondar ne mogu više pomoći. Dobro upamti što ti rekoh.

— Evo na! — progovori vezirović, te mu dade deset dukata, a primače ćasu ustima: kuc, kuc, cvrknu joj u dno dna. Nema tu više. Zaboravi i na baba i na pejgambera. Za tili se časak natrolja.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Kada ispustim male komadiće papira u posudu punu tečnosti, redovno u ustima osetim neki neobičan i odvratan ukus. Brojao sam korake u šetnji i izračunavao zapreminu tanjira za supu i šoljice za

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Imena pronalazača kao Mak-Kormika, Gudjera i Morzea bila su na ustima svih u svakoj kući kao što su to danas imena Bela i Edisona.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ima ih svakojakih: mlado i staro, muško i žensko, s lulom u ustima i bez nje. Mrki su i ozbiljni. Kako se koji iskrca onako i zastane — iščekuje druge, da se udruže pa da zajedno hrpimice

Vade kruh iz torbe, krmadaju ga, no nekako im se ne prima zalogajem u ustima; zvijeraju uokolo, a pogled im i nehotice pada na skitača Mitra, koji naoko nehajno ih posmatra, ali na mahove izdaje

Pa najednom razgovori se: — Dođi sa mnom da ti topove pokažem, — veli joj, i tare se rukom po ustima. — Hodi, ne straši se! — i uhvati je za ruku, pa povede za sobom. — Gledaj, golemi ti su i kako zijevaju!

Lazo, uvijek veseo, pogdjekad izostane, pa, dok strepi da ga ne izgubi, dođe u najbolji čas; mladićki mu je osmijeh na ustima, i njena duša toga časa se smiri: gleda ga, i pokoj nastupa. Sve bi radije podnijela no da u putu ostane sama.

ruku da joj niz čamac nagne, prsti joj se tope u moru, ona i nehotice okusi nekoliko kapi i osjeti slanu vodu u ustima. I zamišljeno gleda u morsku dubinu. Danas će se u selu vjenčati. — Pomakni se ka srijedi!

— javi se stari ribar. Antica se trže, i u zadnjem času snađe se, pristupi mrcu, kleče preda nj i dotače se ustima vlažno— ga mu čela.

Sili se da zaplače, da nad njim dulje ostane, — to i druge rane — no ne može; na ustima osjeća dodir njegove prazne, mrtve puti, besvjesno ruka joj bježi k ustima da taj dodir otare sa svoje žive puti, da ga

ostane, — to i druge rane — no ne može; na ustima osjeća dodir njegove prazne, mrtve puti, besvjesno ruka joj bježi k ustima da taj dodir otare sa svoje žive puti, da ga uništi.... — Ukrcajmo se!

—Pustite ga!... —Još je ponosit! A prvi dan ne htjede se ničega ustima dohvatiti. Da znate kako se trzao u ladu, a jedva sam ga savladala! —Prodaćete ga?

Poda nju pao osjen, zamršen, ispremiješan bljeđom i tamnijom svjetlošću. U tom osjenu podbočio se Danguba. U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima premeće, udiše u se vazduh i izdiše.

U tom osjenu podbočio se Danguba. U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima premeće, udiše u se vazduh i izdiše. Kapa mu i sada kao i uvijek sasma pokriva lijevo oko. „To ti oko i ne služi!

— Nazdravi, stara! —Fala ti, sine, valjaće ti za dušu! — i drhtećom rukom prinese sklenicu k ustima. Sada njih dvoje, kraj golog ognjišta, redom otpijaju, a kad on, htevši naći štogod suvaraka da naloži, zatetura i

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

koju ja neprestano savlađujem uz pomoć jednog veštački sazdanog jezika (moram izjedno da govorim naglas dok u ustima držim kamičke53); otuda i potiče usiljenost; kao i potreba da se dosegne unutarnja tišina”.

je na isti način prikazan: „Gledajući ga sa podsmehom, i ona beše začuđena njegovim krivim stavom, otromboljenim ustima i brcima i pogledom umornim, a naročito joj smetaše što se neprestano premeštao s noge na nogu.

masku percipira na kontrastnoj podlozi nekadašnjeg erotskog sladostrašća: „I baš kad htede da se osvrne, bez duše, sa ustima poluotvorenim, izdišući, pa da mu nešto kaže, ona oseti, kako sve to što joj čula raspinje, raste uvis, kao nešto

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

„Ta se rečca otrcala“ — Vele neki stari; Jest, dabogme, po ustima, Ali ne po stvari. Ova rečca, koju davno Ne čujem u grudi, Ova rečca, omladino, Sad se življe budi.

Miljković, Branko - PESME

od dana dužoj, gde su slavuji svi mrtvi, gde je pre mene crveni čelik bio, gorki sam ukus tvoga odsustva osetio u ustima. Još mi smrt u ušima zuji Noć s ove strane meseca često ogrezne u nepotrebne istine i oduševljena klanja.

Krakov, Stanislav - KRILA

– Ludorije. Rasturili se! Hoćemo li i u smrt ići poravnjati? Lako je njemu sa konja pričati. Gunđajući Mija prinese ustima grlić. — Potporučnik. Kakav je to bezobrazluk? U — u, — komandant se uhvati za glavu, — ja govorim a vi pijete. U — u.

Uvek je tada ne koga tražio. I uvek je čuo jauk u noći. Pio je žedno mlake vode sa stola. Bilo mu je bljutavo po ustima. Rus je upola otvarao već samrtničke oči. Ponovo j e uvrnuo dugme.

Petrović, Rastko - AFRIKA

i nasmejana, puze između njih, i zaspe često sa jednom nožicom zaboravljenom na licu jednog sveštenika i šačicom na ustima i nosu svoje matere: Kardiate, žene Volov.

Sok razbijenoga kokosa, dok se preliva iz voćke u čašu od kalbasa, izgleda čarobno svež; u ustima, sasvim vruć, otužan zato, i s dalekim ukusom koji seća na petrol, uverava me da se ničim ne može gasiti žeđ što prati

Ja sam osetio gorčinu i tragediju na svojim ustima, svojim očima i u svom srcu kao i svi crnci što su je osećali oko mene; kao zemlja koja je natopljena njom, nebo koje je

Nosi jednu ružu ljubavi u svojim ustima. Mladih igračica, međ kojima ima i kraljevskih kćeri, ima oko trideset. Igru su otpočele ipak dve starice, Suka i Jo,

Gore ne postoji! „Ovo je zemlja belih! Treba znati kako gorko to zvoni u ustima belca koji u svako podne mora uzeti kinin, koji se ne sme kupati u moru niti u reci, slobodan na suncu, koji ne sme

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Šta da mu odgovorim? — Zub me boli, visoko prevashodstvo, rekoše mi da je dobro držati u ustima istrugan ren, pa mi od rena udarile suze. — Votѣ, gluposti; čto za lѣkarstvo hrѣnъ; vыrvatъ nado; votъ I vse...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tu skoro, kad su mu oslobodili ruke od zavoja, bio je veseo i po ceo dan kretao prstima. Sada može sam i cigaretu ustima da prinese.

Uzme ga na oko, pa nišani... nišani — pri tom žmiri na jedno oko — i dum! — Pera sruči u grlo čašicu konjaka. Mljasne ustima, podnese čašicu da mu se dolije i nastavlja: — Kad malo dalje, drugi laf.

— I jopet živuvajemo! — udari se u grudi Pera „Đevrek“. „Fikus“ mljacnu ustima i, pribirajući misli, s teškom mukom nastavi: —... No, bratja Rusi ostavili svoju rodnuju zemlju po svojej volje...

Jesi li čuo, podnaredniče? — i unese mu se u lice. Onaj samo zatrepta očima. Kosta mljasnu ustima kao da nešto psuje, pa se okrete meni: - Tako, boga ti, sakupili mi ovde pre jedno desetak dana pet mazgi.

— pita ga podsmešljivo Kosta. Poručnik Rajko širokim zamahom ruke prinese cigaretu ustima. Onda hitro povuče ruku i udahnu.

Fiu! Fiu! Ah, samo da ih vidim. Gr-u! Još ih nema... Du-du-du-du!... Neko trči poljanom. Prineo sam slušalicu ustima. Ali još ne! Ne!... Eno ga i drugi. Fiu! — baš pored glave. I desno se naši povlače... Kao senke. Ležu pored žice.

Mljasnuli su nekoliko puta ustima, i pogledali se. — Bre!... Ovako vino nisam skoro pio — kaže Bora. — Klizi, kao zejtin — govori znalački Kosta.

— Ne pijete sirće, ili kradeno vino, nego svoje rođeno. — Eks! — naređuje Bora. Radoslav taman prinese čašu ustima, kad ugleda brđane sa naperenim puškama na njegovo odelo. — Neka spuste puške. — Kad vidim dno čaše — odgovara Bora.

Gledao sam kapetana... On je stajao spokojno sa lulom u ustima i posmatrao nemarno glomazne ratne brodove, koji su ostajali u luci... Sa strahom sam pomišljao na pučinu...

„Kao da sprovode stoku!“ — ljutio se. A kapetan broda, Italijan, sa lulom u ustima, stajao je na komandnom mestu, miran i priseban. Taj mi je čovek ulivao vere. Vojnici se najednom počeše okretati.

Arleta je zastajkivala da bi ustima uhvatila pahuljicu snega što je lepršavo padala. Zabacivala bi glavu, i njene plave oči bile su raširene a usta otvorena.

Pogledao sam je i rekao: — Arleta. Po njenim raširenim nozdrvama, ubrzanom disanju i skupljenim ustima uviđao sam kako se stara da savlada sebe. — Vi mi, dakle, ne verujete? — Ne! — rekla je tiho.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

) JELISAVETA (otiskujući ta): Oh, idi, idi! Još živi on. A ta izvesnost Na ustima mi ledi poljubac, Ne dâ mi srcu jasno zakucat Da na drhćuća nedra pritisnem Mog žića danak, sunce dana mog. KAP.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Bog nek te blagoslovi, ova sveta crkva i otac Sopronija! — jedva izgovori Simeun i prinese čašu ustima, a suze ga obliše.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Od gorčine, bola, njoj bi čisto zalogaji u grlu zapirali. Prsti bi joj, prinoseći zalogaje ustima, takođe na bol skupljeni, drhtali.

I već raspasani, u papučama, s lulama u ustima sede tu. A više njih njihovi mlađi stoje. Sproću Mladenovih, na kapiji gazda-Stojančetovoj, sve njegove kćeri izišle.

rastresenom kosom oko vrata, oko ušiju i po čelu, već mršenom i celivanom kosom; očima podbuhlim i umornim od strasti; ustima nabreklim i po vratu i licu tamnim, jedva primetnim pegama, naseljenom krvi od ujeda.

obučena u novo, raskošno odelo, zakićena a sa onim odskoro postale žene razbludnim, još sasvim ne zasićenim očima, ustima, telom, crveneći od tolike hvale, krila bi se i mucala, ograđujući se: — Ama nije, nano! Nisam ni ja baš tako vredna.

Mladen nastavi beleženje. Po stisnutim ustima i ukočenim mu obrvama i uprtim očima u tevter, mlađi brat je video da je ljut.

Ej, ne uzdiši, ne veži sevdaha, Ej, od sevdaha goreg jada nema! Mladen se diže. Sa stisnutim ustima, ukočenim, namrgođenim očima, miran, pribran, poče da se prašta.

Sam je on morao da joj prinese svoj obraz njenim ustima da bi ga poljubila. Sam ju je morao da unese u kola, ni toliko ona nije mogla, i da brzo, užurbano, kao da prekine,

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

B. l. se meće u melem za rane (ZNŽOJS, 11, 262) i od ujeda besnoga psa (ZNŽOJS, 15, 124). Njime trljaju dete po ustima kada ima »babice«, pa steže majku za sise (SEZ, 13, 395). B. l. leči se i okobolja kod stoke (іbіd.

Sok od v. l. lek je od uvobolje (SEZ, 40, 231); pomešan s medom, lek za jašterice u ustima (GZM, 4, 153). List namazan medom privija se na rane (іbid.). VINjAGA Weіn (wіlder) . Vinjaga.

J. se upotrebljuje u bajanjima, kao lek; naročitu spasonosnu snagu ima j. koja je pečena u ustima božićne pečenice (naročito pomaže bolesnicima od vrućice, ŽSS, 169). J.

u zemlji, kako joj crvi podgrizaju korenje, kako se muči u vodenici između dva teška kamena, pa onda u peći, i najzad u ustima kada je žvaću), »i Bog, kad čuje p. muke, sažali se i neće da pusti grad« (SEZ, 17, 144).

Isto tako, za vreme sejanja treba držati iglu u ustima, »pa tice neće dolaziti, jer će videti same igle i poplašiće se« (ZNŽOJS, 19, 210).

Ćipiko, Ivo - Pauci

— zaključi i stade ga opet smijeh. Uto i župnik iziđe iz crkve. Kad ga Cirilo ugleda, zamrije mu na ustima smijeh, pokunji se, uljudno pozdravi i ode s Jurom. Don Frane uputi se s Ivom.

Pa onda pade mu na pamet da se za njih zauzme, da ih puste u miru. Bijaše mu već riječ na ustima, no ne izreče je; bojao se oca i opet znao je da im ne bi ništa pomogao, već što bi ih još grđe ponizio.

Uto u kuću uniđe najbliži im susjed Lovre. Došao je s besjedom u ustima, no pretrže je kad ugleda Ivu. — Ča ti je reka? — upita ga pokojnikova žena, dok je sio. — Ča?! Znate...

— Mi se nismo htili pačati u tuđe posle! — promuca stariji, — i čisto mu zamire riječ na ustima kad pogleda u krst između dvije voštanice. — Ala, dignite tri prsta! — naređuje sudan. — Mi se nećemo kleti!

On se čisto zbunio kad se ona obrnula i plahivo ga pogledala; zamre mu riječ na ustima. Djevojka se mače prama kući. — Neću te pojesti! — poče Ivo. — Znam, — odgovori devojka.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

krkljavo disanje i zacenjivanje, kao da ga gledam dok pljuje goleme, okrugle, balave lopte ispljuvaka, posle čega vavolji u ustima nekakav zamišljeni zalogaj, gledajući širom otvorenih očiju u tavanicu.

“ Ništa više, samo to. Video sam da je nespokojan. Podsećao je na nekoga ko je tek izronio iz vode i halapljivo hvata ustima vazduh. Nisam odmah shvatio na šta se odnosi njegova naredba ili molba, upravo to — da li je više naredba ili molba.

Nema prednjih zuba pa šušljeta kad govori, vavolji po ustima reči kao zalogaje kakvog žilavog mesa. „Da je naš brat Dorotej otišao njima sa namerom da im u te okorele podivljale

i njima je potreban vođa, a vođa nije onaj koji je voljen i pametan, tih i dobar, vođa je onaj koji govori sa penom na ustima, razdražljivi uspaljeni klipan koji budi u ljudima strah, zebnju ali i neku životinjsku snagu.

Ovo je odmah prionulo. Između zalogaja jela i gutljala pića, žitelji Kule su vavoljili po neumornim ustima tu zlobnu gatalicu kao kakvo poslađenije.

Stari je pri izmaku, naglo je oronuo posle vojne, ruke mu se tresu, ne može kašiku ustima da prinese, a da pola ne prospe. Svi to primećuju i svi znaju da je njegov smrtni čas blizu.

Sa punim ustima Dorotej se kikotao nekoj Dimitrijevoj šali, koju nisam čuo, jer sam tog trenutka pomislio na Ančicu. Eto dakle Ančice

Posuše se pepelom, udariše u post, stadoše po ustima vavoljiti očenaše i vjeruju dok im jezičine ne odebljaše. Mene prokazaše kao jeretika i bogohulnika koji ih lažnim

Sada u blaženom zaboravu, pomireni sa samima sobom, žvaćete po suvim ustima molitve, puste reči se utrkuju, zagrcnuti ste od želje da što više ispričate Bogu o svojem pokajništvu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Nije, već odavno, nikakva tajna da se u zemlji rasprostrlo nezadovoljstvo i diglo i protiv samog vladara. To se ustima ne izgovara, ali saopštava nemim pogledom.

Stanković, Borisav - TAŠANA

« — »Uzmi je, gazda!« — velim. »Mnogo je lepa!« sam sebi odgovara. I tako s tobom, s tvojim imenom na ustima uspavljuje se, brzo navuče jorgane na glavu i zaspi.

I bojim se ovamo da ne dođe, da ga deca ne vide. Čuje se na stepenicama, do vrata, stenjanje, neprirodno mljaskanje ustima i potmuo glas: »Moja je ovo, moja kuća!

Jer sam se bojao da sutra on, pokojnik, po mojim očima i ustima, to ne pozna. Sada eto znaj, kada sam završavao pesmu, kad ga pitam: »Ko da ti ljubi tanku Stojanku?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

E, sad je njegov sin imao vezana usta kao da mu je stalno međ zubima opora kruška. Nad tim ustima je iskočio snažan jevrejski nos, obao i mesnato grbav, širokih nozdrva s jakom tamnom unutrašnjom pokožicom.

Ali neki stalan grč međ obrvama odavao je nešto ljuto i srdito, ružno njeno fino lice sa divnim ustima i zubima, i činio je matorijom još od onih drugih dveju matorki.

Jezik u ustima nekako im je debeo, slivaju reči, govore vrtoglavo brzo. Međusobice lične prirode brižljivo su izbegavali; ali ako se

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

ostao kod kuće i kome sam upućivao puno slatkih reči, koje su se odnosile na lepu gospu sa jamicama na obrazu i sočnim ustima. Kod šeste ljubavi doterao sam do poljupca.

kupus te prispele sarme i pršut je već nafuman, a biće da su dospijele i svinjske daće, te đe bi čovjeka s punijem ustima otjerali s pune trpeze. Nije nam, veli, preša da toliki grijeh činimo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Sad će... Gr-r-ru!... Naprežem misao. Znam, znam, sve još znam... Ali otkuda mi ova zemlja u ustima. Gru! Gr-ru! Onaj opet stenje, ječi... Ta ljudi su zverovi. Dosta! Gru-u-u! Gospode!... A Luki teče krv iz nosa.

Mljaska Isajlo po ustima peksimit, i sa izvesnim bagatelisanjem veli: — Ovo, gospodin poručnik, liči na strugotine. — Naravno — odgovara Luka

Valjda je to bio poslednji odblesak svesti... Majčine oči lagano se sklopiše, a na ustima zamre poslednji dah. — Svršeno je! — reče lekar i spusti ženinu ruku, koja mlitavo pade pored tela.

— Eto, polako — progovori šišteći, i zasta de da udahne vazduh. U grudima mu nešto zakrklja. Disao je otvorenim ustima i pri svakom udisaju glava se negova dizala, a potom spuštala. — Jesi li umoran?

Ali vojnici se nećkaju. Jednom samo priđe podnarednik Gruja, koliko da proba. Ali odmah ispljuva, mljaskajući ustima kao da se gadi. — Pih, slavu mu, smrdi na karbol...

“ Podigao sam se, ali mi glava klonu na grudi. Onda zapalih cigaretu. Ponudio sam i Luki. On uze cigaretu, prinese je ustima, zatim je odmače, pogleda mrzovoljno i vrati mi je... — Izvini, molim te.

Prilično su zakopčani. Jedan mi prijatelj reče da je situacija kritična... Razume se! — potpukovnik Petar prinese prst ustima, kao znak: nikom ni reči. — O, naravno! — odobrava Luka. Toplota je još uvek nepodnošljiva.

Ordonansi se sakupili i smeju se Isajlu. A njemu krivo, pa se sav zacrveneo od ljutine. Pastila mu se rastvorila u ustima, on oseća gorčinu i sav se narogušio. — Ki pokiso pacov! — dobacuje mu neko od vojnika.

Petrović, Rastko - PESME

Pariz, 1922. DVADESET NEPRIKOSNOVENIH STIHOVA U ustima još gadno od velikih imena, I prošlost miriše na hartiju i neoprano rublje: Evo ja žvaćem vrući hleb u društvu smelih

više no što higijeničari preporučuju i taman koliko traže sva moguća nadraženja creva, želudca, jednjaka, sluzokože u ustima i oko jezika. I jesti kakve hrane? Odabrane!

Imaj hrabrosti da ti to bude poslednja reč. POSLE „OTKROVENjA“ VUK VUK I Mati me nije rodila ispod ovog ognjenog zida Ustima oprala oči, ja sam dopuzio do dojke Ali pružena i sad joj ruka kojom mi Sunce skida I vetar sam i jutro dariva na

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Šta da kažu Carevom Doglavniku? — pitale su se, a za to vreme Kapljica je putovala, malo stešnjena u ustima ribe, ali bezbedna. — Gle, stigle smo!

Zraka se sunca još nije takla vode, a već je bio s druge strane zla. Ah, kako bi kliknuo da mu u ustima nije bilo vode! Ovako, s brega košuljicu hitnu, i uzmače. Za tren Zlatokosa postade bela zmijica, suknu ka Varalici.

Kako zviždao vetar! »Padnem li, ni koska neće ostati od mene!« — pretrnu Varalica, zaboravljajući da mu je živa voda u ustima. A onda, uspori se zamah orlovih krila. Napravi orao krug i spusti se na zaravan planine. — Odavde moraš sam! — reče.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

(Okreće se Mitki): Mitke, bre! MITKA (meće u usta dukat i pruža ga Koštani): Koštan, čedo. KOŠTANA (ustima uzima iz Mitkinih usta dukat i baca ga Salčetu u krilo). TOMA (izdiže se): Eh, a sada kad bi još i onu!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

to je po Kravcovu ono čime se odlikovala epska poezija kad je živela isključivo u vrhu feudalnog društva, u ustima pridvornog pevača, koji je bio znatnog roda čovek.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Bojim se s ustima; nije bilo za svašto i svakad božije hvale u mojih usti, negoli moje su besede bile šala, laža, laskanje svetsko, ukor,

Jezika nejma a čestita mi sreću, ustima ne miče a lepo govori, ne znam našto će mi to izaći? Plaho se to vidi da kad poslatoga ne saznajem to kako mogu mu

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A Manu steglo nešto u grlu; zabolele ga slepe oči, a u ustima mu gorko i suvo. jedva je čekao da prestanu Cigani. Kad se svršila igra, povukao se do kapije jedne i brisao čelo dugo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti