Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ali zaludu, radost ne može da joj se u dušu useli, kao da je od nje nešto goni, — a najednom lijepo i ustrne. Prestade pošivati, i s iglom u ruci zagleda se preda se: u pameti napokon bijaše se uobličilo ono što je mori, i
Ćipiko, Ivo - Pauci
Po podanku branjevine ugleda Rogina brata, lugara, kako iza grma čuči. Mladić ustrne i predljivo stade da se brani: — Ni ča bi okom trenuo, — ispričava se, —stupilo! — Tako je, kad ti govoriš!
— Koliko mora valja prić' ? — upita najednom kao iza sna ... Ivo ustrne i zbuni se. — Ko zna? ... Daleko je! — odgovori jedva čujno... — Daleko?! — šanu djevojka. I nasta tajac.
Stari Ante presječe besjedu i čisto ustrne. — Ti, Joso, — obrati se sudac sinu Rajićevu, — ispripovjedi lijepo kako je bilo one večeri kad te je Cirilo napao.