Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Neprestano je traži, ne pušta je s oka ni kada je s drugim u društvu. Ustrpljivo čeka, pa, ostavši s njom nasami, pričinja se spokojan, i jednako je nagovara ljubaznim riječima.
— Onda ča je bilo i potriba metnit drugoga na njegovo pristolje? — nabaci svoju Bukalo i izvadi iz usta lulicu. Paroh ustrpljivo čeka i hoće da opet prihvati riječ, no Žižica je sve žešći: — Pravo ću vam reći, ja vam se čudim...
Ćipiko, Ivo - Pauci
A Ivo kriomice posmatraše brata i sestru. Stajahu podalje od majke i ustrpljivo iščekivahu da prepirka jednom svrši. On se je svega toga stidio i nekoliko puta sune mu da otiđe.