Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Žito se, pri kosidbi, oko njih, talasalo. Ulazilo se u kolibe, u hladu, da se utoli žeđ, ali je i ženski glas, u takvoj prilici, zvučao zavodljivo. A muško oko moglo je da zbuni u kolibi i rođaku!
Teodosije - ŽITIJA
“ Odmah iguman zbog njega posla k neprijateljima starca prepodobnoga i dobrorazumna, da utoli surovost njihovu. Ovaj došavši donese im pozdrav od igumana i od bratije, i zamoli ih da uziđu u Lavru i da se odmore,
Matavulj, Simo - USKOK
Odista su Crnogorci udarili!.. Zar opet!?... Pomagaj, sveti Tripune!... Opet stari jadi!... Kad graja utoli, slobodniji građani potekoše ka crnogorskim vratima, gdje kroz maglu vidješe na bedemu zbijene i uvrstane soldate.
U taj mah vjetar jače zazvižda. Umukoše. Primicahu se ka Krscu. Bjehu u stravičnoj dubodolini. Kad vjetar utoli, započeše padati krupne pahulje snijega, a zatutnji planina od njekog silnog pucnja.
da pominje svoja junaštva, da se hvali, kao na primjer ovaj stari Mrgud, koji te eno sad gleda i jedva čeka da graja utoli, da počne. Po duši, ima se čim hvaliti, a i on je dobar. Zbilja je Mrgud nestrpljivo upredao brkove gledajući Janka.
Radičević, Branko - PESME
Boj utoli, sve bi tiše, Jošte žubor, ništa više: Ma sad puče, oh koga li Opet majka to ožali? Jošte jedna, tad sveg nesta.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
U slavu visokih plotova, nabijenih žicom trnovitom. Nek moja zdravica prospe ovo vino što ne može da utoli žeđ. Nek moje vino zarumeni u slavu kola Banaćana, punog bećaraca, što se igralo besno, bez jauka, u jednoj veneričnoj
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Svi očekuju kad će izlećeti prva riječ. Kao nekijem čudom i pod bedemom metež malko utoli. Sunce (i ono, gle!) povirje iza brda, te mlaznu svojim zracima kontu u oči.
„Udari vrijeme, božê vrijeme, bjež’ narode!“ viknu neko. Svi navrli k vratima te odigli put neba glave: utoli graja, da bi čuo muhu da prozuji. „A ha! doma naši, doma!
“ Nebo se razvedri a snijeg se sleže. Za mutljavim danom nastade čista noć. Vazduh utoli, baš kao da se smrklo među višnjom cibrinom i ljutom cičom što mu se potkupila.
i pirio na mahove, a taman kad čovjek sjede, zahuja žestoko, da stade treska prošća i vratnica po zgradama, pa u mah utoli.
Medik se polako diže, pa ode k ranjeniku. Stane ode za njim. Ostali svi ostadoše mirno. Sve utoli u kući. Ljudi, pušeći, gledahu preda se. Baba uzela Miluna na krilo pa najerila malo glavu.
Ženske! kamo ste, prostrite!“ Nasta malo meteži i graje, dok se prostrije i dok legoše, pa odjednom utoli govor a započe hrkanje.
„Šta ti veliš na to, serdaru?“ zapita Gospodar, pošto onaj svrši, i pošto sva graja utoli. Svi se pogledi stekoše na serdara. On bijaše poblijedio. „Ja, Gospodaru,... ja ne velju ništa...
Pošto se jaganjci pripušte, utoli po nešto graja i vreva, pa sve na manje, na manje, dok odjednom sve utiša. Stoka je već u torinama, čeljad večerala i
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Malenica, pošto se umije, otare i od kavge i vike utoli, preduzme reč, govoreći: „S moje strane neka bi bilo jošt toliko kaluđera koliko i[h] je, samo da ne ištu i ne
Brže-bolje pošlju joj sina, kojega, kad upazi u mirski[h] haljina i vidi da se nije bio jošt pocrnio, utoli se. Moj brat Ilija nije taki žestok bio.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ali kad sunce granu, vjetar poče slabiti, pa malo-pomalo, utoli sasvim, onda se povrati sklad i u crkvi. Svako se prepade svoje grješne rabote, pa da pokaje, poče svaki umiljato
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Tako moje srce Često mi se moli, A ja ću mu reći: Utoli, utoli! Znaš li gde na svetu Anđelsku priliku, Anđela po duši, Anđela po liku.
Tako moje srce Često mi se moli, A ja ću mu reći: Utoli, utoli! Znaš li gde na svetu Anđelsku priliku, Anđela po duši, Anđela po liku.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Katkad mećava utoli, vjetrovi se smire, stišaju. Ništa se ne čuje, ništa se ne osjeća do njihovo kratko, iznemoglo disanje, i ono lagano,
Nastasijević, Momčilo - PESME
Potonje u pogreb sebi upalim zublje, radosno zapojem opelo. 2 Dublje, sve dublje — ploda se ne zače ovde da utoli ovu glad. Tišinom sebe zatrubiti u trublje; plavetnilu kô Ikar vinuti žarko u pad.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Javljao se život, pa bi mu se on u kojem mu drago obliku podao, da u njemu utoli svoju nerazložnu bol. Trzavica živaca jenjala je i popustila, a mjesto nje nastupila laka sjeta i sumorna čežnja.
Njegova čula, živci, ne bijahu razigrani i uspaljeni kao u onim časovima kada je on u prvoj mladosti tražio ženskinje da utoli prirodnu strast zdrava života.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kad su je upitali zašto to čini, odgovorila je da nijedan muškarac nije u stanju da joj utoli požudu. Janju su neko vreme zadržali na Kuli, tobož kao služavku, a u stvari Lauš je verovao da će mu još koji put
Gospode, prizovi k sebi tu nesrećnu ženu, utoli u njoj glad i požudu, ili je bar upravi ka drugom muškarcu, ali molim te, Svevišnji, samo dalje od njega, Doroteja, tvoga
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
vatra, a kraj nje starac u dugoj kabanici krompire u žar zagrće Spokojno i tiho reče on mladiću neka se ogreje i malo utoli glad, ne iznenadivši se što ga u pustoj planini vidi, kao da je po dogovoru mladić došao. — Čekao sam te dugo!