Upotreba reči utonulo u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Ribarsko seoce poleglo na stenu, I sišlo u zaton; i kroz maglu mlečnu Jedva se nazire, kô kroz uspomenu. Sve je utonulo u tišinu večnu. Ni šuma, ni glasa; samo jednoliko Izbija časovnik kog ne čuje niko.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Planina, šume, drveće, koje je bilo blizu, drum, kola, sve je bilo utonulo, pred njim, i iza njega, u tu čudnu, providnu maglu, u kojoj je jesenji predeo menjao, svaki čas, boju.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Uočio je sela i tada se obrati starom kapetanu: — Sada treba razbuditi nekoliko kuća. Selo je bilo utonulo u mrak. Psi su očajno lajali. Ordonansi zalupaše na vrata prve kuće. Ali iz kuće se niko ne pojavljuje.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ljudi su se skrili u lagume, odakle ih povremeno izvlače mrtve. Ili se pod zemljom razleže jauk ranjenika... Sunce je utonulo u bezdan iza planina. Još samo svetao odblesak zrači u visinama. Predstraže se pozdravljaju i već odjekuju pucnji pušaka.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

On se danas pojavio nad istočnim horizontom, skoro u isto ono doba kada je Sunce utonulo na zapadu, pa se zbog toga ta planeta nalazi mal’ te ne u pravoj koja ide od Sunca pa kroz Zemlju.

Sunce je taman zašlo, a nad onim mestom gde je ono utonulo pod horizont, trepere na nebu dve jasne zvezde, dve večernjače.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

bi pred grobnicom Lazarića, onda raskošnom, i prepričali bi razna razbojništva, stvarna i izmišljena, a zatim je sve utonulo u zaborav. Jer palanka nikada ne zadire mnogo u mislene rezultate nad pojavama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti