Ćipiko, Ivo - Pauci
— rugaše se jedno momče iz društva. —Ča je, Cirilo, a? — ozva se vremešni čovjek, obrijanih brkova, utopita nosa i debelih usnica. — Ha, ha! — obrnu se mladić, smijući se k Ivi. — Znate, gospodaru, njega zovu Rogo!