Upotreba reči utrnuo u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ili su se možda navikli na pomisao da to isto i njih može snaći, pa je utrnuo svaki osećaj saučešća i samilosti. Sunce zađe za oblačak i kratka senka prelete preko razbojišta.

Pojam čovečnosti je utrnuo. U svakome kipti nezajažljiva žela za ubijanjem. Pretrnusmo... Šest crveno-žutih dimova svitnuše nam s leve strane.

Ćipiko, Ivo - Pauci

A ipak, dok bi pomislio na život i svijet, utrnuo bi i čisto je znao da njenu mladost neće nikada privezati uza svoju. Nikada još u životu nije vidio kao sada svu

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Drugi vojnici, zaneseni svojim jadima, nisu ga gotovo ni slušali, kao da je u njima potpuno utrnuo pojam samilosti ljudske. Jer poginuo je vodeničar, ali je vodenički točak ostao da se i dalje okreće.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Zvezda ućuta, a dečak, sav utrnuo, strese pesak sa sebe i pođe da traži ključ Zaboravljenog Grada. Pokušavao je da u sebi zamisli Grad i Zamak, ali svaki

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti