Radičević, Branko - PESME
111. I napolju vijar dunu, Dom kô da se s mesta kreće, A kroz izbu ledno dunu, Utrnuše s' obe sveće. Glenu vrati — za čas tili Kô mravi ga sveg promili. 112.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Ali, može biti da baš njemu utrnuše zubi stoga što si ti ija nezrila voća? — reče Dundak, kome se, kao i svoj manastirskoj čeljadi, zakačila u pameti po
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
I k'o nam žića sva gorčina nesta, Utrnuše stare i ropyće zlosti, I mi uzbuđeno prignusmo se s mesta, Blagujuć' u njenoj raskošnoj mladosti.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Trgovci utrnuše, pa poslušaše. Ali Čemerikić se seti da su njegove bisage najpunije, da je to već narodna navaka. Sjaha i on, pa uzdahnu