Milićević, Vuk - Bespuće
Iza dugog traženja, nađoše Manojla u jednoj uvalici, svega u krvi i bez svijesti. I seljaci polako pijuckahu rakiju iz ovelikih čaša, ne govoreći ništa, sliježući ramenima
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
se golim kršem; po pučini valovi, stižući se, bijele se, pa kad udare u hridi od rata, pršteći pjenuše se, dok oni u uvalici odmjereno koturaju se prama kraju i, vraćajući se, sa sobom u more nose žalo.
što se s njim upoznala! Ali, ko zna gdje je on sada! A Marku je umrla majka, sad je sam u kući, odmah u drugoj uvalici; ima i komad vrta i brodicu i par mreža.
razgleda pučinu, pa kad ugleda na moru čamac, nasluti u času da je Markov; zatvori naglo vrata od kuće i pobrza ka uvalici. Za njom potrkaju ono dvoje djece, te sve troje hitro dođe na žalo. A oluja na moru već je zahvatila mah.
Okušao je svjetovsku pravdu, i to bijaše za nj veliki događaj. ...Onoga popodneva lovio je ribu u uvalici ispod sela, kad Kate, seoska usjedjelica, na zlu glasu radi svsje raspuštenosti, stiže k njemu baš onoga časa kad je
Ćipiko, Ivo - Pauci
S jednoga dijela puta skrene na donji put, što je k uvalici vodio. Kad je došao blizu mora, osvrne se, — polako zviždne. Povrh njega je gusti maslinik; tu se oni sastaju.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Iza sklopljenih očiju plovio im je sjaj bisernoga zrna. More je bilo daleko i tiho. Samo su se u uvalici stanovnici morskoga dna komešali pitajući se gde je Sedefna ruža, dok je u izlogu najskuplje prodavnice grada blistalo