Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
Svaka je od njih po nešto nosila. Neka vosak, sveće, tamjan, neka čisto, belo platno u koje će se mrtvac uviti. — Umro? Bog da ga prosti! — govorile su ulazeći kod babe u osvetljenu, gostinsku sobu.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
trupova i teških ranjenika, ostavljenih na bojištu sa razdrobljenim kostima u lokvama krvi, orositi tvoja večernja rosa i uviti tama ove noći; koliko će usana koje na domu čekaju vreli, slatki poljupci, puni nege, ljubavi i milošte, osvanuti sutra