Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
ide u varoš, on, glavom Bakonja, koji se sad vraća s kupanja, koji je namislio da ne ruča samo da ne zaboravi Vrtirepovu uvrjedu, koji je tako daleko bio od te pomisli kao od pomisli da će postati biskup! — Ajde, spremaj se, šta si tu blenuja!
Lupežima se nije našlo traga! Bakonja vrćaše glavom, ali u srcu se radovao. To mu u njekoliko namiri štetu i uvrjedu, te se izmiri sa rkaćima. U tijem razgovorima zaominuše jedno brdo, te se pomoli varošica. Bakonji se lice zažari.