Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
A neka ognjem opržena i nasmejana sela u Provansi, uvijena bedom, uzaludnošću i dosadom koja guši. Poneka ogromna varoš, u kojoj besmo, u kojoj je grmljavinom i topotom jurilo nekoliko hiljada
Nebesa Bosne. Šarena i kadifena, kojima se plovi, kao na nekoj raskošnoj, turskoj galiji, punoj blaga i razblude. Sa uzaludnošću rođenja i uzaludnošću smrti.
Sa uzaludnošću rođenja i uzaludnošću smrti. Nebesa, što u proleće dišu tako, da se šume povijaju, u jesen silaze sa brda, mrka i teška, kao neki ogromni