Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
već čučala Baronica razgovarajući nešto sa seterkom, koja je bila toliko stara da je već više ni mačke nisu mogle da uzbude. Potražih gliste u vrbaku iz koga se voda lagano povlačila, ali ih tamo nije bilo.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Ako ništa više, čoveka mora da uzbude njene godine i bujna mladost. Za vreme mira čovek se ipak nekako svikao na njih, ali u ratu, kad se iziđe iz rova, žena
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
mi se nada, Neće proći ni pet dana da se mnom oblada; Da pitoma tako bude, da ju svirjel mami, I kol'ko god jogunastoj uzbude se čami.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
vnimao o tome što nam veli: Uvavestite se za ovo koji se Boga zaboravljate: da vas kadgod ne ugrabi pakostnik, a ne uzbude vam ko bi vas preoteo! Za tu zaboravnu pamet o Bogu i spomen mu pogibe, raziđe se u holuj!
metnuli na postelju pod uzglavlje carevo, i kade im car smotre pismo, dozva svu svoju gospodu preda se da rasmotre čije uzbude pomudrije pismo da ga učini prvoga do sebe u carstvu. I pronađoše tako svi o nevesti da je pravo izrečeno.
To govoreći mu: »Ako uzbude i Teofana pravo sveta, a ona će tu biti prisvojena ujedno sa svim svecima.« POVEST SVETAGO ANDREJE JURODIVOGA Hodeći
« (I tu reč ne zna se našto to iznosi, krošto to reče apostol »osmoga se meseca dopralja dom carski«, ako ne uzbude to rekao — tako mi se čini — za osmi vek onaj budući, štono će već onoga sveta davanje od Boga i mazda svakom svoje po
I misli se da to ne uzbude iz tela mu izlazak i krvi mu puštanje skoro. Pak i na drugu noć mu se tako isto ukaza ta žena u snu, te mu reče: — Već
Ako li već nije za školu, taki posao koji u ruke, i zapretiti i izbiti, nek se izmaečka uči poslovati, da doposle ne uzbude iz njega zao čovek i neradilac. Nego kako svane, komad u ruke, hajde, pusti raspasom na sokak!
Kratka nam pamet i reč. Pružajući svoju ruku utopljeniku, ako jači uzbude, može sa sobom i pomoćnika u dobinu odvući i utopiti. Duh sveti zaludnih reči ne unosi ni ih u pismo polaže.
Imao sam već svoju knjigu i dosta sam se načatio je.« Kako mi se o tome mni da ne uzbude pravo o tebi izrečeno to proročastvo izdavna podmuklo za prvu ti ženu i poslednju izdatu devojku da se đavo ne seća
obere, il' se njiva požnje, to već na njemu ništa krome loza i list ostaje, ili strnjište na njivi; ako gde soji klas uzbude. Ama njiva i vinograd duhovni, pismo sveto, nije tako naprazno; što se više obira, to više se nahodi pobirka.