Upotreba reči uzici u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Tu je ona. Nije joj otišao na grob. Nikada više neće otići na prerovsko groblje... Baba Kata. Velika britva na dugoj uzici. Kokoške su joj iz krila kljucale žito. U onoj njivi porodila se ona seljanka.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Biće u zagonu, — veli općinski čauš i popođe po prevraću. I izvedoše kozu iz dvora na uzici. Potežu je za sobom, a ona se ne da; skupila glavu poda se, pa se odapire prednjim nogama. — Uzmite je preda se!...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad to čula Turkinja đevojka, pusti njemu na čekrk uzicu, na uzici kuke od čelika, izvuče ga do pola tavnice; progovara Janković Stojane: „Ko me pita sa tavnice b’jele?

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

To je bio mali Nikolica, đak prvog razreda, svojeglav i ljut dječačić, crn kao Arapin. On je za sobom uvjek na uzici vodio svoju, svakom poznatu, žutu kuju Žuju i čim bi neko počeo da ga zadirkuje, on je puštao uzicu i podvikivao: —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti