Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
Ko je lebu dirao? JUCA: Šta ja znam, zar je malo u kući? JANjA: Ne znaš, škilji, a što si gazdaricu? Što sam ti uzio, da čuvaš kuća, ili da glediš na penćer, na mlado oficir? O, siromah kir Janja, moraš da propadniš kroz nevaljalo svet!
E, de, de! (Gumari, što nisi uzio tako lepo novac, pa da daš mene, da pravimo lepa špekulacija). JUCA: Taj diogen, može biti, da nije bio oženjen, pa je
JANjA: Ne „evharisto“, nega kad ga vratite, ondak „evharisto“, a sade veksla! DIMA: Kala, adelfe, kala. JANjA: Nisam uzio interesu. DIMA: Kala, de. JANjA: Za tri meseca trista forinti. DIMA: Kala. (Broji mu.
Što ne drešiš lepo, kao pošten čovek?... Izio si edna kobasica, trideset krajcara... Kad si tela da si pali šupu, uzio si šafoljica sos mleka i ugasio vatra; dva forinta trideset krajcara. Sos voda si gasi vatra!...