Upotreba reči uzmogne u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

tvoja volja, popo, i tvoj blagoslov, da uzmemo dobru ženu dadilju, ili da ga damo kakoj babinjari da ga prihrani dok ne uzmogne samo jesti. U taj par otvoriše se vrata od kuće, i Ikonija, sva umazana od suza, iznese dijete na rukama.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— Pa, eto, to sam smislio. Da se vi morate pošto-poto dočepati onog prokletog zuba, da ga on nipošto ne uzmogne pokazati njegovom preosveštenstvu gospodinu episkopu.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Čamča je sa ocem u dogovoru. Vratiće konja Peri. Pošlje Peri konja, i da mu kazati da mu vrati novac kad uzmogne. Ali ipak Pera ostaje pri svome planu; proleće nije daleko, biće za konje i živad hrane. Samo otac ostaje ožalošćen.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

To trajaše najmanje polak časa, jer poslije kucanja časovnikâ, to bješe vrau najveće uživanje, to ga njekako spremaše da uzmogne s nasladom čitati najdublja bogoslovska djela i pisati stihove.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Oče! ĐENADIJE: Glavašu hrabri, Za krv sam svoju prodô blagoslov! Al’ blagosiljat ako uzmogne Sve što me jošte čini čovekom: Mišice snaga, razum, i duša, I srca moga pošten umišljaj, Sve nek’ je s tobom...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Tek moje je uverenje da to pitanje mora biti rešeno — sa monarhijom ako se uzmogne, bez nje pa i protiv nje ako se uzmora. Sve zavisi od razumnosti monarhije, od njene sposobnosti da shvata neminovnost

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

“ Tvoja Smiljka, sirotanka, Još ne može nogom stati, A otac je zborit’ uči — Prva reč joj biće: Mati! Kad uzmogne nogom stati, Kad nauči mater zvati, Dovešću je grobu tvome, Tu nek kaže: Mati, mati!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Videćemo se! (Katunović odlazi.) KNEZ ĐURĐE: A ti, jagnješce, nemoj drhtati, Dok ova ruka nosit uzmogne Čelika tvrdog teret izoštren, Ne boj se, čedo! A sada zbogom! Sa vladikom se moram sastati. (Poljubivši je odlazi.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Često su ga zaticali ljudi, a on sio više ognjišta, pa plače. — Samo dok on ojača, dok uzmogne pješačiti, krenućemo se mi na daleki — daleki put — tako je uvijek Mijo govorio — ne mogu da gledam, kako se onaj

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

“ - „Zvezdano je nebo,“ nastavlja Tiho, „večna knjiga, ispisana Božjom rukom. Visoki je zadatak nauke da uzmogne tu knjigu pročitati.“ - „Vi nam rekoste maločas,“ obrati se domaćin Tihu, „da nam ta knjiga pretskazuje teška vremena.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti