Upotreba reči uzvikne u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

I, zaista, jedan od starih zločinaca nije mogao a da mu tom prilikom ne uzvikne: „Sinovče, od tebe će čovek biti!... Hajduk, kome se neće ravan naći!...“ Đoša se vratio u selo da — ništa ne radi...

Sremac, Stevan - PROZA

Čita tako u kancelariji novine, pa tek uzvikne: »Ao, moj brate, ovaj, bome, odvali!«, ili: »Ene, ala ovome upade sekira u med sa sve držaljicu! Ko će sad s njim!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Sada je došao red na Sulenceta da se zapanji i da od zbunjenosti, savršeno bez ikakvog razloga, uzvikne: — Perite zube avionima JAT-a!

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JEVREM (zbunjeno i tupo posmatra sve redom, on nikog ne čuje i nikog ne razume i najzad očajno uzvikne): Dole vlada! SVI: Dole! SRETA (publici): E, sad je postavljena svaka stvar na svoje mesto!

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

A ja vučem ovu mučenicu, ni sam ne znam zašto; ni meni kakva dobra od nje, ni njoj od mene!... Ej !«... uzvikne on bolno i ljutito, baci pogled na Stanku, koja trpeljivo i mirno ćuteći korača pored njega.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

sredstva koja bi neposredno izražavala Dafinin emotivni naboj (kao kad se na jednom mestu da oduška tom naboju, pa ona uzvikne: „Umreću, umreću”), nego se za njega stvara književni analogon preuređivanjem govornoga niza, prerazmeštanjem sintaksičkih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti