Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Gledah te, izazivah uspomene i slike nekadašnjeg milja. — Šta sad da ne?... — uzviknuh i skočih. — Lud sam! Budala! Što patim, mučim i satirem sebe?!...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Ovaj, pa što nisi tražio odsustvo da prisustvuješ sahrani tvoga oca? — Pojma nemam... Kako... otac! — uzviknuh preneražen. Objasnili su mi izvinjavajući se što moraju baš oni da mi kažu. Umro je onomad. Juče su ga sahranili...
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
— To vam je divno! — rekoh. — Ali kada vam još kažem da ovog izdanja više i nema!... — Ta to je veličanstveno! — uzviknuh kao oduševljeno i uzeh razmatrati knjigu, praveći se duboko tronut i zainteresovan tom retkošću.
— Kako to može? — uzviknuh i nehotice od čuda. — Može, zašto ne?.. On se, recimo, rodio ..74. godine, a Skupština njegov dan rođenja proglasi da
— Pa zar smemo mi ostati gluvi prema tim pokolima i tom zverskom postupanju naših suseda? — Nikako! — uzviknuh oduševljen njegovim vatrenim rečima — i od boga bi bila grehota! — Zato i žurimo na zbor.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Često puta se dešava, da neko doručkuje u Kragujevcu, a ruča u Knjaževcu. — Genijalna misao! — uzviknuh od čuda. Priđoh bliže da razgledam to čudo.
Ova me reč otrezni bolje od svakog tuša. Pogledah svud oko sebe i kad se videh u svojoj lepoj sobici, uzviknuh od radosti: — Hvala ti, Bože, kad nisam u XXI veku! BOGOMOLjAC Naše selo računalo se kao najpoštenije mesto u okrugu.
Ređam ja: »dolgodenstvenoje i mirnoje žitije«, ništa... ide dobro, ali kad podigoh glas i uzviknuh ono »odoljenije«, a tek u grudima nešto puče, otkide se i baš na samoj sredini zakrklja nešto...
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
“ „Biće ih preko sedamdeset“. „Preko sedamdeset!“, uzviknuh začuđen. Osmejak, u kojem su se stapali zadovoljstvo i skromnost, obli njegovo lice. „Ne čudite se!
„I vaš otac je u Beču!“ uzviknuh obradovan. „Nalazi se po poslu naše rodne varoši ovde i jutros je otišao u carski dvor.
Za tili čas izgore ono zrno uglja i zablesnu pri tome tolikim svetlom da oči zaboleše. Pokrih svoje oči rukama i uzviknuh: „Sada mi, zaista, puče svetlo pred očima!
Duboko sam dirnut i toplo mu zablagodarim. Veselo uzviknuh: „Moja gruda snega kotrlja se kao pomamna!“ Svi se slatko smejemo i polazimo u spart zgrade gde se nalazi stan bračnog
Zato se okrenuh opet Lagranžu: „A vaša varijacija konstanta!?, uzviknuh oduševljeno i nesvesno položih svoju ruku Lagranžu na koleno. „Ona je čvrsti temelj poremećaja planetskog kretanja!
„Meternihu!“, uzviknuh radosno, „sa tvojim zvučnim imenom stupiću pred Kivijea“. Uđoh u Prirodnjački muzej sa puno samopouzdanja.
“ „Pokušavao sam više puta, ali ne uspeh ni najmanje; nemam valjda glavu za tu nauku“. „To nije mogućno!“, uzviknuh. „Svaki čovek zdravog razuma u stanju je da nauči matematiku, a vi, gospodine Faradeju, da ne uspeste u tome?
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Taj grob a naprezao se on da govori mirno — osramotila je moja sestra. — Za ime Božije — uzviknuh zaprepašćen — to ne može biti! — Na žalost tako je, prevarena od neprijateljskog oficira, nevenčana, ostavila je majku.
Ja uzviknuh do vriska. To beše Nikola. Na divnom zelenku, sav u cveću i peškirima, u prostoj vojničkoj šajkači, sa Karađorđevom zve
“ Ja sam razumeo da će mi preseći ruku, pa sećajući se da sam uvek bio protiv svake operacije, uzviknuh očajno: — Ne pristajem da se seče, razumete li! Nikad! — Maіѕ il faut couper! Abѕolument! Du reѕte, je m'en fouѕ!
Pokušam da ustanem — ni pomeriti. „Braćo, velim ja, zar je to saveznički?“ Opet ne razumeju. Tada se ponova setih i uzviknuh koliko sam mogao: au ѕecourѕ, au ѕecourѕ! I tako vičem ja u pomoć kao lud a oko mene lom, urnebes.
Naglo i grubo povučen s leđa kočijaš se trže, a malaksali konji najedanput stadoše kao ukopani. — Gospodine, — uzviknuh zaprepašćen — šta vi to činite? Ostavite tog čoveka, pustite da produžimo put.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Eno njegove kuće! — Kojega prote, pobogu? — Kod prote Dejana Popovića. — Šta?.. — uzviknuh iznenađeno. — Još odmah posle rata ostavio je gore svoja brda i sišao na Kosovo.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
— Jao, čičo, mnogo si me stegao za ruke; boli me. — Ko si ti, dete?! — uzviknuh ja još preneražen. — Hi, hi, Stojan mi je ime. Ama nemoj da me stežeš toliko; boli me. — Ko si ti? čiji si?
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
glavu, pa se otisnuh niz ulicu, sve skačući s noge na nogu; doleteh veseo i ushićen ocu i majci, izljubih im ruke i uzviknuh: — Položio sam, odlično sam položio!
Ona bono reče: — Onda nikad neću biti tvoja! — Ti moraš biti moja, pa ako ne na ovome a ono na onome svetu! — uzviknuh ja ove reči koje sam nekoliko dana ranije čuo na pozorišnoj predstavi. — Kako to može da bude? — upita ona radoznalo.