Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Jok, da tražimo vodeničara! — reče Srdan. — Da čuvamo sami! — viče Ćebo. — Aja!... Da razvalimo ovu! — uzvikuje Đilas. — Nećemo! — viču jedni. — Hoćemo! — deru se drugi. — Polako, ljudi, narode, braćo! — stišava ih kmet.
Afrika
Fransis Bef lagano udešava da me primami na jednonedeljno bavljenje. Kad posumnja u svoj uspeh, uzvikuje očajno: „Je li to za život prijateljstvo; za život?!
na šta N. uzvikuje: „Zar možete i pomisliti: kralj pored žena! Pre uz robove!“ — on, smešeći, se sasvim ljubazno, dolazi da se postavi.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Mladi čovek je odvuče malo dalje, u stranu, a šta joj je mrmljao, nije dopiralo do Pavla. Čuo je samo da gospoža uzvikuje: „Bože moj! Bože moj! Mein Gott“ Agagijanijan mu, posle, reče da ona to i u postelji ponavlja.
Dok je drugu četvoricu pregledao, u jednom, nepomičnom, redu, u mrtvoj tišini, na hodniku, Pavle samo ču kako Ševič uzvikuje imja i čin lajtnanta Burke Gajiča i Mihaila Gajdaša, a za trenut mu se pričini kao da sanja, kao da je u Temišvaru, kao
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Biće, valjda, neko žito ili, možda, čak i samo meso. — Oho-ho, dobro bi bilo da ga onda opljačkamo! — uzvikuje vodeni miš i čujem ga kako se lupka po trbuhu.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
GLAVA XV U kojoj jedan psihiijatar pokušava da izleči Anu od ljubavi na prvi pogled; dok ona hrabro uzvikuje: „Živeo poljubac na čelu sa poljupcem u čelo!
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
»Šta je ovo ?... Ima li u svetu pravde i istine!... Dokle će ova stradanja i muke ?... Bože, ima li te!«... uzvikuje jadnik očajnički, pa seda na jedan veliki kamen, koji je valjada naročito radi toga i namešten uz brvna, oslanja se
Istina, sam on nije postao ministar policije, ali što je mislio o pisaru, sve se sad ispunjava. »Božja pravda !«... uzvikuje on u sebi, saginjući se da potpiše platni spisak.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
A Marko se opet mrštio i mumlao svojim zagušenim glasom: : — Belaja!... uzvikuje on (u mladosti je voleo uzvikivati: »do đavola!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Potezaše krstaše, Hajduke i uskoke, Dok se ne dobatrgaše Na rub jame duboke. Uzvikuje Hiljada: „Sve to meni pripada!” A Tisuća: „Na toj međi Izgiboše moji pređi!
” „U tami svog bola skupljam vedrinu: Da makar kum-Đoka odnekud bane!...” „Da vidimo ličnu kartu dedinu”, Uzvikuje džambas iz jabane, Pipa mu bubrege, jetru, slezinu, I traži da uvis digne tabane.
Ćosić, Dobrica - KORENI
u manastir! — Srećno, srećno! — radosno uzvikuje Mijat i pomaže Aćimu da se popne u sedlo. Kao u snu, Đorđe gleda za ocem što odlazi na beloj kobili.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I okrećući se energično onoj strani koja se još nije umirila, podižući glas, on uzvikuje: „To nije pekmez, to nije sulc, već je to prava celuloza!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Eno je, gleda ga i šta ono ?... Pa to je ona i dovela ove kurjake !... Jest, eno opet pokazuje !... A-a-a !... uzvikuje on u sebi, a krv mu jurnu u glavu, naiđe na oči, obnevide..
— Pij, more, šta si se pobabio! — uzvikuje mu Mitar veselo. — Kad si umeo hajdukovati, treba da umeš muški umreti. — Jedanput se mre! — dovikuje drugi.
Ko će to znati... Samo zatrpaju zemljom, — pa kao da nisi ni bio...« »Ali ja hoću da živim!...« uzvikuje on u sebi, i od neke strašne misli, od neke crne aveti, koja ga peče, studeni, skače sa postelje...
Ruke mu vezane, ali ovlaš, te njima slobodno kreće i maše narodu... — Ej, crni Đurica! — uzvikuje neko blizu njega. — A-a! ... — odziva se on, lutajući nejasnim pogledom preko gomile glava, okrenutih k njemu.
»Ko zna... ako se pokaže otud konjanik!... pramen guste prašine... Kralj može...« — Živeo Kralj!... — uzvikuje on ponovo, prekidajući slabo i monotono čitanje presude. — Ćuti, ne smetaj sad... čita ti se presuda — veli mu Mitar.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Fransis Bef lagano udešava da me primami na jednonedeljno bavljenje. Kad posumnja u svoj uspeh, uzvikuje očajno: „Je li to za život prijateljstvo; za život?!
na šta N. uzvikuje: „Zar možete i pomisliti: kralj pored žena! Pre uz robove!“ — on, smešeći, se sasvim ljubazno, dolazi da se postavi.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Zato pazite.“ Pri polasku pozdravismo se. „Hvala vam, braćo!“ — uzvikuje razdragani komandant, kao da smo mi došli po našoj ličnoj volji da mu pomognemo.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
136—42) to „doznao iz usta neumrlog Vuka”, kao i to da je pesma napisana 1810. god. „Nečuveno je i reći: 1810!”, uzvikuje oduševljeni Rajković; „ta ni 1880. ne peva se u nas lepše!
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
— Ima lepu platu, ima posilnog i ima oficirsku čast. Komanduje, svira mu muzika i ide na parade. — A rat? — uzvikuje komšija bakalin sa izvesnim urođenim osećanjem odvratnosti prema ratovima.
— brani se srednja tetka. — Iju, iju! Sad će još izaći da smo mu mi kazali da napiše pesmu! — uzvikuje najstarija tetka, koja je inače u duši bila vrlo zadovoljna pesmom i koja će izvesno tu pesmu pustiti u cirkulaciju,