Upotreba reči ućutim u književnim delima


Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A ja ti podviknem: „Šta, žena da mi soli pamet? Ko je gazda u ovoj kuću?“ Pa si ućutim, i mesec dana, nećeš mi veruješ, ne govorim s njom.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Pomislim: ako je za vajdu dosta je naćeretano — pa ućutim. — Ura, živeo đeneral, ura, ura... beše odgovor vojnika na moju priču.

Ovo je bilo izgovoreno već sasvim srdito. Ja ućutim, kad je »punktum,« nek je punktum, a u sebi sam mislio: »Lako je tuđim malom činiti drugome radosti i poklone.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti