Upotreba reči užareno u književnim delima


Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Lozovim lišćem tirs ovijen nosi I krotal trese; i njedra joj draga Zalilo vino, i plamena vlaga Oči i lice užareno rosi. Strašću i slašću mirišu joj usta; Opija, pali njena pjesma pusta.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

U LABORATORIJI LAVOAZIJEA Već od doba Platona verovalo se da se iz svakog tela koje sagoreva ili je užareno izdvaja jedan njegov sastavni deo u vidu plamena, a da je sve ono što je iza sagorevanja preostalo samo sastavni deo,

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Znači, zakukuljiti se u sebe, umotati se dobro u ogrtač, čuvati svoju vlastitu toplinu, kao užareno, dobro izolirano tijelo, i žaliti se i isijavati sam u sebi. Besmisao!... Razmišljao sam. — Ne znam.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Baterijski osmatrači pomaljali su se otvoreno, da bi uživali u strašnom prizoru. Nebo kao da je bilo užareno od silnih vatri što su buktale u neprijateljskoj pozadini. Naša pozadina hučala je od motora što su dovlačili municiju.

Vatreni jezici su sukljali, da su neprijateljski rovovi pretvoreni u užareno ognjište. Najednom tajac... Bilo je tačno šest časova. S napregnutom pažnjom posmatramo...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Pogledajmo, makar i kroz prste, dole u dubinu. Pod našim nogama se beli užareno more. Mi smo na kraju našeg putovanja. Da, tako je izgledala naša Zemlja u ovo doba.

Sigurno je samo to da je, u rano doba svoga detinjstva, Mesec trčao oko svoje majke kao užareno nebesko telo. Privlačna snaga Zemljina izazvala je na njegovoj žitkoj površini pojave plime i oseke, kao što to danas

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Stoka malaksala, i jedva kreće. Put je sve gori. Blato je negde do blizu osovina. Te noći nebo je bilo užareno od ogromnih vatri pozadi nas. Fabrika u Obilićevu gorela je. Stogovi sena, rastureni po poljima, plamsali su...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti