Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Zapevaše neki, zarikaše, potrčaše do đerma, na valove, da se umiju; drugi, noseći decu na rukama, uvijahu ih krpama, polazeći nizbrdo, da odu do čamca.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
modre pužiće, kraj jednog prozora, sa kojeg vidim sve more i ostrva Ouessant, plitko, jedva vidljivo, peskovito, kroz valove i pene.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Ako sablju poljubiš krvavu i zaploviš u noćne valove, sljeduje ti prahu svetkovanje. Žrec Evrope s svetoga amvona huli, pljuje na oltar Azije; lomi teški topuz
NOĆ JE MJESEČNA; SJEDE OKO OGNjEVAH I KOLO NA VELjE GUVNO POJE. KOLO Novi Grade, sjediš nakraj mora, i valove brojiš niz pučinu kako starac, na kamen sjedeći, što nabraje svoje brojanice. Divna sanka što si onda snio!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kroz valove nebesne svjetlosti mirijade lećahu kometah sa naglošću svojom prekomjernom na sve strane tamo i ovamo: neke k nebu,
su te struje i potoci okeana ovog zanosile, sad nas evo na izvor čudesah, sad nas evo u carstvo svjetlosti, na valove tihe beskonačne, zapaljene ognjem besmrtnijem, vječnim ognjem sveštene ljubovi; ovđe naše sile iščezaju ka pogledi u
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Odbacivao sam od sebe sve, svlačio se do gole kože, kao brodolomac pred skok u valove. Vjerovao sam da tako postajem cjelokupniji; više svoj, više ja.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Za to vrijeme oboje gleda u silne valove što se dižu kao ogromne kule, prate ih pogledom dok se dižu i padaju, osluškuje fijuk udara vjetra o jarbole i konope
grana, posrnuo, — a pred njom, na vrućemu žalu, ribareva djeca, progorjela kao zemlja od sunca, skaču i usrću u valove; — i sve je gledam onako prislonjenu uz onaj bor—samac, dok čamac veselo ne zaplovi u svježi maestral, na otvorenu
te kao i ovaj zastarjeo lav, zubom vremena i posolicom nagrđene glave, što gleda nekamo u more, zagledao se i on u valove što udaraju u utvrđene nasipe luke i, pršteći se, rasiplju se u visinu.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
RADAK: Vetar je, veruj! Sve većma huji, goru ljuljajuć, Spušta se dole na dno Dunava, Te peskom muti strašne valove Što se u besu svome raspinju, O tvrdo stenje teme lupajuć. PORFIRIJE: Dabogda, Rade, al’ mi se sve čini: Turci su!...
Jakšić, Đura - JELISAVETA
“ Tako i brodar mučne pučine, Uprvši pogled, pun očajanja, U bezgraničje gleda žalosno; I zalud pita burne valove: Kojeg će dana zemlju ugledat?
Odgovor mu je hučno besnilo Kojim ga orkan mrazno pozdravlja — Tvog uma, ženo, čedo pakosno Uzburkalo je besne valove — A valovi su ona plemena Kojima tvoja slatka nemilost Progoni brata, oca, drugove — To su valovi, što zasad
Sve beše pusto, nemo, divije... Dok se na moru bura ne diže, Rasturajući besne valove Goleme snage voljom divijom Po gnevnom čelu mutne pučine — Preteći nebu rastrzala je Oblaka crnih trudne utrobe,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ivo popođe obalom do na kraj mosta. Nasloni se uza zid i zagleda u mlake valove. Očima je pratio sjenke što se gonjahu po pučini i krunu svijetlih oblaka, koji su se ovili oko krajeva prekomorskih
Na osamljenoj hridi sjedio je i danas Ivo i gledao u valove mlake južine. Obrnuvši se k'o po nekoj tajnoj dojavi, ugleda djevojku, diže 'se i škrapavom stazom popođe k njojzi...