Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ali čim se ona osovila na svoje vlastite noge, čovjek ju je smjesta osjetio kao nešto vanjsko, tuđe, kao nešto što se suprotstavilo njemu i što se s njim gleda oči u oči.
Ipak, ne želim potpuno spokojstvo, potpuno mrtvilo. To ne! Volim da vrhom spuštenih trepavica osjećam vanjsko trajanje, protjecanje stvarnosti. Samo da ja ostanem izvan njega, da ne učestvujem u njemu. Da sjedim na njegovoj obali.