Upotreba reči varljivo u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ne treba misliti na sutra. Život ljudski liči na godišnja doba: kratko proleće, varljivo leto, jesen koja prolazi brzo, a zatim dolazi zima. Žene, naročito, retko nalaze sreću u životu.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

isto tako je uživanje koje proističe iz nadražaja naših čula relativno, mutno, samom sebi nepouzdano, prividno i varljivo.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

357 Ali senke i odrazi -pa i samo ogledalo - upravo u Seobama služe takođe i za varljivo podvostručavanje junaka, koji se na karakterističan način koleba između vizuelne obmane i stvarnosti.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Pogledaj, brate o mili, na sve mi pogledaj strane, Videćeš ružičnocvetajuće lepote. Blago ne traži mi, brate: varljivo zlato i srebro! U prsima Srpkinja blago neisplaćeno Nosi! Ne gledaj vreme, jer ljubov sve će pobedit!

Pevati mlađan neću Prijatnu loze slast, Varljivo zlato neka Sujetnima na čast, Prijatelj svagda veran Rebra Adamova, Tom’ pevat i služiti Biće mi radost sva. 1839.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

mogô Kad bi mi znao mudre razloge U drugom veku što sam pribrao Mereć lukavstvo iste tazbine, Koja nas za nos vuče varljivo... Al’ evo ide knez!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti