Upotreba reči varljivog u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

S jaukom, sruči se djed na svoga gosta. Pograbi ga čvrsto, utopljenički, kao da se spasava od čitavog svog varljivog života koji ga odvuče niz maticu, u tužnu i sivu bestragiju. — Dane, Dane, kamarate moj, odakle mi to dođe! Odakle?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

* Samoća, i pučina noći preda mnom. Ničega nema. Ni ljeskanja varljivog svijetla u daljini ni lepeta kakvog bijelog krila. Ničega, do ravne plohe zida pred mojim očima i beskrajne pučine noći

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

To je, razume se, jedna vrsta varljivog viđenja. Naravno da je naivna, da nam iz dečjeg sveta dolazi igra čulnim obmanama, koju je inače Rastko Petrović rado

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Na jednom i drugom kraju vojnog pohoda srpskih ratnika ima nešto od privida, obmane i varljivog sna. Štaviše, naseobina iz koje Vuk Isakovič odlazi u svet - vođen tuđom rukom i za tuđu korist - nema čak ni svoga

Krakov, Stanislav - KRILA

Zgurenog i smanjenog tela grejali se promrzli vojnici kraj varljivog plamena od počupane suve trave; potom bi zapuckarao koji zaplenjeni kundak, i plamen bi veselo poigrao po očnim

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti