Upotreba reči varoške u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Zato nijedan nije kaldrmisan, a nije nikada ni bio. Istina, podsmevaju im se Temišvarci da su im varoške krave pojele trotoar, ali to je samo jedna pakost, jer trotoara zaista nikada nije ni bilo.

A čime bi’ ja to zaslužio? — Pa eto time... Ako budete, to jest, pred nama falili varoške gospojice. Je l’, Julo? — Jeste! — veli Jula.

Je li, Julo? — Pa tako... mislim... Mislim, dakle, da se varoške gospođice ne mogu ni sravnjavati sa gospođicama na selu — veli Pera, kome se odrešio jezik.

— Ili upravo: varoške su prema onima sa sela kao... kao ono bez mirisa dućansko cveće prema miomirnom naturalnom i prirodnom cveću iz bašte

Umrla mu jedna stara strina iz Itebeja, i Šaca tako erbov’o jedno lepo nasljedije, pa se poziva preko naše Varoške kuće da ide da ga uzme, jer on je jedini zakoniti i najbliži nasljednik.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

U dućanu bio je okreten, mušterije brzo je posluživao, ali je i doterao do toga da su sve varoške devojke u njegov dućan dolazile kad je kalfa postao.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Želeći da sve uredi i organizuje vojnička je uprava unosila mnogo sićušnog i formalističkog, naročito u varoške i u tzv. više slojeve.

trojica imaju onaj trezveni pogled na život, koji kreće na rad i preduzimljivost i koji je karakterističan za srednje varoške slojeve u Srbiji.

imale više grčko-aromunski i tursko-istočnjački uticaj. Varošani i slobodni seljaci imaju da zahvale uticaju ove varoške kulture što osećaju da pripadaju višem društvenom redu.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Posle nekog vremena, kad mu se bólja malo utaložila, drži da je vreme opet ženidbu započeti. Uzeo je na oko svoje varoške frajle. Počne u jednu, u drugu kuću odlaziti. Svud ga dragovoljno primaju.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Između njih i naroda dolazilo je stalno do sukoba, gotovo na svim crkveno-narodnim saborima. Narodni predstavnici i varoške opštine tražili su da se vlast mitropolita i vladika ograniči, da se prestane sa nametima i pljačkanjem vernih i da

ljubavlju uzeti da opisuje srbijansko selo, pokazujući isto toliko simpatije za seljake koliko nije krio antipatije za varoške birokrate i zelenaše.

Ali on se stalno razvijao i davao sve bolja i bolja dela. On je dao sliku današnje Hercegovine i varoške i seoske, i pravoslavne, i muslimanske, i katoličke. Ta slika je široka, realistička i precizna.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Isprva kuće pola seoske, pola varoške. Napred kuće, gomile đubreta, tek sada iz konjušnica izbačena slama koja se puši, i dvorišta puna balege i prljavih

U tom već počne prvi mrak. Njive počinju da se gube; varoške ulice da bivaju tešnje i tamnije. Ona ubrza. Preko skrhanog mosta Odžinke ulazi u varoš. Žuri se.

„mešala“, ipak je ona i čišćenje kuće, i nameštanje soba, police, i zaprživanje jela, sve radila, nameštala kao neka iz varoške, najstarije, bogate kuće. Sve je ona to umela.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Toliko puta je sa zavišću gledala kad varoške učiteljice idu sa decom u crkvu, pa je tada u sebi pomišljala, da će i ona dočekati taj srećni dan, kad će ovako isto sa

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Mati joj beše rano umrla, a otac tako strog, da je u zgradi Varoške kuće u Pančevu, koja i sad stoji, morala da pere kamenite stepenice, pred stanom varoškog kapetana. I zimi.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Jedino što će se sa crkava, i varoške i šapranačke, neprestano zvoniti. A sve će drugo postajati tiše, mirnije i tamnije.

Tako i po komšiluku. Za ceo je taj kraj, još ne naseljen sasvim, već iz seljačkih porodica ili iz varoške sirotinje, koja se odozgo, gde je bila skupoća, doseljavala ovamo — za sve njih ona je bila njihova „snaška“.

Ćosić, Dobrica - KORENI

stalno joj je pretio u sebi, u krevetu — mučilištu, a njoj govorio da poštene žene ne navaljuju na muževe, da se samo varoške kurve ponašaju kao ona, i da je istu takvu našao i Vukašin.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Zatekoše varoške ulice zasute staklom porazlupanih prozora i zakrčene ruševinama zgrada iz kojih su iskopavani leševi poginulih stanara.

To beše Diokles, kujundžija. „Arhimede“, uzviknu on, „hajde sa mnom; izvešću te iz varoši“. „Kako možeš? Ta sve su varoške kapije zaposednute rimskim vojnicima“. „Ne mari ništa!

svoje poznanike, a naročito porodicu apotekara Klerka kod koje je lepo primljen, stanovao dok je bio učenik tamošnje varoške škole. Svi članovi porodice obradovaše se kad ga videše i iznenadiše se njegovom uzrastu i dobrom izgledu.

starog Pariza na veliku radost varoških vrabaca; oni se veselo kupaju u baricama koje se stvoriše u rupčagama neravne varoške kaldrme, a i ostali žitelji varoši u dobrom su raspoloženju.

„Ovde u Daunu, gde sam se nastanio ubrzo iza svoje ženidbe, proveo sam srećne dane, daleko od varoške graje. Pa i sada su mi unučići topli sunčev zrak koji ozarava poznu jesen moga života“.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Istina, more, kakve su to devojke, jesu li lepe ? — The... znaš kakve su varoške: bele, a ruke im kâ pamuk — odgovori on i pogleda njene jedro razvijene ruke.

— Ti si meni sve dobro moje ! A ove varoške... ništa... Stanka obori glavu i ne odgovori ništa na ovu iznenadnu milost Đuričinu.

»Nisam mogla verovati baba Maci — pomisli Stanka — a ono vidiš, istina je. Dopadaju mu se varoške, a ja ?... Još koji dan, pa će me, valjad’, omrznuti; neće me posle ni pogledati, kad se navikne na ove varoške...

Još koji dan, pa će me, valjad’, omrznuti; neće me posle ni pogledati, kad se navikne na ove varoške... Ali neće!... Dok sam ja živa, neće me promeniti ni oturiti, jer, Boga mi, onda može biti svašta...

To mi se mnogo dopadalo, a i jeste bilo lepo !... Što nije sad onako ?... A sad mu se dopadaju varoške...« — Opet si se zamislila! — viknu Đurica ljutito.

« — Đuro, spavaš li? — Ne spavam. — Nemoj da se ljutiš, što sam ti kazala za one varoške. — I ja to sad mislim. Ti bi trebalo da se ljutiš, ali odsad ćemo drukčije... Samo da prođe ova dugačka zima!...

— Znoj udara od njih. Al’ one rade, a vi gospodujete. — Zar smo mi gospoda? — Ja što ste?... Varoške... — Lizo — viknu ona jednu drugaricu, — čuješ šta kaže Miša: njihne devojke udaraju na znoj... ha... ha...

A sad?... The, nisam onda znao za bolje, a sad znam... Varoške, more, igraju preda mnom kâ na tanjiru, još kakve varoške!... kâ molovane, bele ka sneg, zgodne, umiljate...

A sad?... The, nisam onda znao za bolje, a sad znam... Varoške, more, igraju preda mnom kâ na tanjiru, još kakve varoške!... kâ molovane, bele ka sneg, zgodne, umiljate...

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Bogdanovića, sve do Radomira Konstantinovića, gotovo da i ne nalaze druge reči za opis i ocenu tipične balkanske varoške kulture iz koje nam Stanković dolazi sem „sirovo“, „surovo“, „divlje“, „varvarsko“, „primitivno“.

izdiferenciran i aktivan prostor, koji vidno utiče na ponašanje likova, pripada vrlo davnom sloju starobalkanske varoške kulture.

kao i opisa koji se daju bilo u pripovedačevo ime – da bar delimično razotkrijem u zaborav već potonulo model stare varoške kulture u kojoj su naši preci živeli.

taj strah i bogobojažljivost treba objasniti, a objašnjenje će nas odvesti ka rasvetljavanju onog specifičnog vida stare varoške kulture koji je Stanković književno modelovao.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

zapravo korespondira s činjenicom da je Stanković, kao retko koji naš pisac, uobličio jedan tip ili model stare varoške kulture, zatvorene koliko i stroge, sa jasno gradiranom lestvicom vrednosti.

On takođe postupa - ali delimično - prema nepisanim pravilima samoočuvanja osirotele varoške, aristokratske porodice. Svojim poslednjim postupkom, zahtevom da mu se daju novci koje mu je Marko za ćerku obećao,

Sve su protivrečnosti razvijene. Junakinja, koja ih je izazvala svojom kobnom lepotom prisilno silazeći iz visoke varoške u doseljeničku seosku porodicu, prešla je tragičan put žrtve. Siže se zatvara.

značajnijim Stankovićevim delima: oni zavise od guste mreže propisa, strogih zabrana koje podrazumeva jedan vid stare, varoške kulture čiji nam je književni model Stanković ostavio. Njih na prvome mestu čuva porodica kao jako društveno jezgro.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

kruga najbolje svedoči okolnost da se, sa ispreturanim strofama i sitnijim izmenama, nalazi i u knjižici Slavonѕke varoške pesme, Zagreb, ѕv.

O. Karadžića, 1854, 44, a vrlo iskvarena, zapravo potpuno izmenjena, štampana je u knjižici Slavonske varoške pesme. Sabrane ro Slavoljubu Slavončeviću, Zagreb, sv.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I Ivo časom zaboravi na sjednicu i zareda mislima u pošljednje varoške odnose. Međutim tajnik čitaše razne općinske stvari koje su bile na dnevnom redu i za koje se nije niko ni brinuo.

Nije se osjećao tuđ, jer je poznavao prilike varoške čeljadi; i oslobodio se, pa poče da slobodno gleda životu u oči. U uredu dodijeliše ga kaznenom odjeljku i tako usred

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

gos-Tošino čitanje, i razgovori o tom ga toliko dirnuše, da je prešao na stalno snabdevanje knjigama iz poljoprivredne i varoške čitaonice. Županija ga za to odlikovala medaljom. Beše to neka teška emaljirana ploča, čitav tanjirić.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

„Na dilčiku“ — kaže Vuk — „gore stoji bašluk [u varoške preslice ono gore na što se povesmo navija (a seoska je preslica samotvora, pa je mesto bašluka gore kao lopatica)]

pa je mesto bašluka gore kao lopatica)] oko kojega se navija povesmo, a dole se dilčik zabode u kolo, i to je sve u varoške preslice.“ dizgen, dizgin — vođice dizdar — gradski zapavednik, zapovednik ili vratar kod tvrđave, kule dizđen — v.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Iako su Zamfira varoške žene nemilosrdno kritikovale zbog toga i govorile: „Toj li je za njegove godine?! Deda se vika, — a pogle šta praji!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti