Jakšić, Đura - PROZA
Kad smo u planinu ušli, već se smrkavalo, ali se prema vedrini večera lepo video crven put što, kao tanka zmija, presecaše mračnu Čestobrodicu, pružajući se čas gore u visinu, a
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— dodade Vitomir. — Ih, ih! — učini ćir Trpko, pa stade šuškati po sobi dok nađe pare; odbroji im prema vedrini kraj prozora, a sve dršće. Dade im i, brže-bolje pritvori prozor. Već je blizu podne.
Dučić, Jovan - PESME
u mirnoj ljubičastoj noći Gde šušte zvezde; i meni se čini Da često čujem u nemoj samoći Pevanje sfera na toploj vedrini.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Iz grada zvanog Meksiko Siti, A stigneš li, jednom, do Celebesa Posle ti ostaju samo nebesa, I zvezde, u noćnoj pa vedrini.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Svi zastadoše malo, gledajući ispod strukâ, put istoka. Sunce se pomaljaše u vedrini, razasipljući svoje zrake po golemom snježnom prostoru. Ljudi, jedan za drugim, siđoše niza stepenice i uđoše u crkvu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
” . I sada se spustio mir na njegovo biće i duša, upokojena, zaboravlja na selo, kao utapa se u toplini i vedrini dana; regbi da je i ona dio toga dana kada se zdravo i besposleno predaje slatkoj prirodnoj bezbrizi.
Miljković, Branko - PESME
I pakao je ljubav kad dozrevanje oka Ružu u sliku pretvori, duboka Rasanjanost da joj ludi miris kroti I oduzme srce vedrini i lepoti, Jer ako krajnosti isto sunce doji Suvišno je srce gde pesma postoji.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Okrenuti više sadašnjosti nego nedavnoj prošlosti, oni su pružili mračnu, pesimističku sliku života, suprotnu vedrini i optimizmu prvih realista.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A dok se suton spustio, pokaza se mjesec u vedrini. Rade, zaogrnut svojom novom kabanicom, što još mekom ispranom vunom miriše, nogostupom ide ka seoskome bunaru.
A oko njih sve ćuti, samo vječita rijeka šumi ... Mjesec go oprezno straži, njegova svjetlost u blijedoj vedrini treperi, cijedi se vazduhom kao mlijeko, a iz tajanstvenih, raspruženih, nepomičnih sjena još mrak vreba...
jače, i onda donese odozdo ljupki, lagodni šum borovika, a sunce polako zaklanjaše se za siv oblak što se sam vucario u vedrini prostora. Iščezavaše tako sjaj, da ga zamijeni siva svjetlost onakove boje k'o sure okolišne goleti.
Dan bijaše pun. U vazduhu kao da se skanjivaše drhćući osmjeh problijeđela jesenjega sunca. Nad morem u vedrini povlačili se na orijetko svijetli, raščešljani oblačići kao vuneno runo i odrisivahu se na pučini u treptavim sjenkama,
— Najednom ućuta i pođe zamišljen pored Iva. A noć prolazi; mjesec se na mahove iza oblaka na vedrini pokaže, osvjetli njih, pučinu i oblake. Gledaju u nebo, u oblake, kako jure, i — na putu proždiru ono malo vedrine.
Nad surim kucima visova, u vedrini, nekoliko raščešljanih oblaka sjaje se i lagano plove prama sjeveru, u susret jednome olovastome, što tek u zametku
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
O SEBIČNOSTI Nisu nam jedno svi ljudi. Mnogo obaška se držeći i ovi na vedrini zlopate, a drugi u kamenitih visokih šarenih i nacifrastih kuća dvostrukih i trostrukih polata s mnogim pregradama i