Upotreba reči vekovne u književnim delima


Afrika

Reklo bi se da su i ove motke, i zid i starica od iste divne, otporne, vekovne građe. Njena glava, samo velika i mračna lobanja na tankom vratu, ima izraz na divnijih egipatskih portreta.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Da bi se razumelo kako su mogli počiniti takve zločine, treba se setiti urođene surovosti i vekovne pokornosti ove gomile. Pod zapovedništvom nekoliko vođa oni su mogli da izvrše i najgnusnije kolektivne zločine.

Organima monarhije se činilo da će njih moći najlakše pridobiti. Hrvati su katolici, a sa dinastijom imaju vekovne veze. Takav je slučaj, istina, i sa Slovencima; ali Hrvati imaju jasne istorijske uspomene.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

prašnjav, sumoran, podjednako udaljen i od mora i od brda, bez reke, bez prošlosti i budućnosti, bez ičega sem vekovne dosade, koja je zatrovala duh mnogih pokolenja.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Iz vekovne borbe oni izlaze nešto brojno okrnjeni, nestajanjem u malim oazama u gornjoj Ugarskoj, unijaćenjem u Žumberku i iseljavanjem

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Eno na surom Visu urvine vekovne stoje K'o strašan, ogroman skelet... Kroz okna njihova pusta Sanjivo šumori vetar i niče visoka trava Sumornog zaborava.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

osvetiše, pa sve to ispuniše lako, čudeći se i sami kako bez velike muke, sa pesmom i radosno, ostvariše one vekovne snove tolikih svojih naraštaja. I opet bijaše leto i Gospod svejednako a sa sv.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Navešćemo tri koliko poznata, toliko i izrazita primera. U „Zarnom vlaču“ uveliko razgrađuje vekovne fonemske nizove i konstruiše nove, u „Domaćem zadatku“ demonstrativno rubricira pesmu na glagolska vremena, lica i oba

Petrović, Rastko - AFRIKA

Reklo bi se da su i ove motke, i zid i starica od iste divne, otporne, vekovne građe. Njena glava, samo velika i mračna lobanja na tankom vratu, ima izraz na divnijih egipatskih portreta.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Pesnici ove Antologije, u svome neposrednome osećanju žive vekovne austrijske snage, u svome respektu prema trajnosti i netaknutosti te tvorevine, uslovljenošću svoga nimalo bezbednoga

Ilić, Vojislav J. - PESME

Eno na surom visu urvine vekovne stoje Kô strašan, ogroman skelet... Kroz okna njihova pusta Sanjivo šumori vetar i niče visoka trava Sumornog zaborava.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Nebeska mehanika ispituje te vekovne ili, kako se to kaže, sekularne promene, i omogućava nam da ih pratimo računom, korak po korak, u daleku budućnost ili

“ „Njen tok je unapred određen za vekove vekova.“ „Ona je sat koji otkucava vekovne časove.“ „Ničija ruka ne može taj sat zaustaviti niti njegov hod poremetiti, pa ni ruka sajdžije.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti