Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
A sakata i jezična Vela digla bi tada glavu, i naslonjena pazuhama o štake, počela bi visoko, na slogove da muca... tobož kao da pravda; brani
Radičević, Branko - PESME
Okle plamti?... Puška kreše vela — Eto dosta za bojak videla. Bože mili, ta de li je Cveta, Ta da vidi što čini Mileta, Kako s' pred njim Turci
Oh, da vidiš turske velje jade, Kada njima serašćeru pade! Uzdrma se Turadija cela, Srce strava pokosi im vela, Pa kud kamo ne bi razmicanja, Niti traže staza ni putanja, Veće grebu kano i zecovi, A gone i Srbi vitezovi.
“ Srbi viču: „Bože, danas fala!“ Mesec sinu više stene gole, A da vidi šta s' tu radi dole. Oh, Turcima muka li je vela, Srb od vode uzaptio ždrela, Drugi Srbin s druge stište strane... Šta će Turci?... Valja da se brane.
Seče junak, Turadija pada, Al' i Bajku eto grdni jada: Puče, brate, jedna puška vela, Pogodi mu vranca posred čela, Za njom puče opet jedna druga, Prestriže mu dževerdana duga Po remiku, kano trsku
Kostić, Laza - PESME
— Lepirica kao bela kad bi sobom cvet ponela, da ga visa spase vela od zemljina od uvelja: tako vila pone mene u prostore vaseljene; te nebesnom lik lepiru leti s cvetom po svemiru, po
Al' umesto lišća vela jedna se je ruža svela, pa je pala, pa se rascvetala posred srca moga vrela; al' od te će ruže mene vrelo srce da
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
A po neke... eno baš ona Danica, održava veze sa nekoliko učitelja, i svi je znaju. I Vela ne odmiče od nje, i predsednik stajaše sa njom kad uđosmo... svi je uvažavaju!... Zašto, zašto ?...
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
bela, snežna Što tajanstveno luta, bludi Ko vazduh laka, nežna Kao da je ruka nezemaljska prela: To su ostaci Marijina vela. SIROČE dramska slika LICA Siroče Radnik Gospodin Gospođa u crnini Pozornica: Jedna ulica u nekom velikom gradu.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Nežni, paučinasti nabori od bela vela, u koje utanja beo venac od mirte, visoko se nose, i kao da plivaju u gomili raznovrsnih svatovskih glava ...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Ali ni šalvare, ni njena gotovo gola prsa, pretrpana nizama i dukatima, nisu mogla od dugačkog i gustog nevestinskog vela sasvim jasno da se vide. Jedino što se ispod toga vela videlo kako joj blješti grlo, vrat i podbradak sa ustima.
Jedino što se ispod toga vela videlo kako joj blješti grlo, vrat i podbradak sa ustima. j Usta joj se nikako nisu mogla da smire.
Stanković, Borisav - JOVČA
Prizrena, prvi, drugi, treći ANĐA, Jovčina sestra od strica MARIJA, žena Jovčina, treća VASKA, kći Jovčina i Marijina VELA, snaha Jovčina, za Tomom SOFIJA, snaha Jovčina, za Arsom MAGDA, sestra Jovčina, udovica NACA, sestričina
Brzo ovamo! SNAHE SOFIJA i VELA (istrče iz kujne, dole: Sofija nosi među prstima očišćene cipele; Vela nosi legen, ibrik i peškir; penju se u čarapama
Brzo ovamo! SNAHE SOFIJA i VELA (istrče iz kujne, dole: Sofija nosi među prstima očišćene cipele; Vela nosi legen, ibrik i peškir; penju se u čarapama na čardak). MARIJA Pa gde ste, za Boga? SOFIJA Pa tu smo, nano.
Iz Jovčine sobe, desno, čuje se kašalj. SOFIJA (ostavlja cipele na kraj praga). VELA (spušta legen na stolicu koju joj namešta sve krva). JOVČA (izlazi. Pruža ruke ka legenu da se umiva): Daj!
VELA (spušta legen na stolicu koju joj namešta sve krva). JOVČA (izlazi. Pruža ruke ka legenu da se umiva): Daj! VELA (poliva ga). MARIJA (Sofiji, pokazujući na sobu): Idi i otvori prozore.
JOVČA (umiva se; briše se peškirom koji mu Vela dodaje): Pa kako si ti? Jesi zdrava? VELA Jesam, tato. JOVČA Kako deca? VELA Zdrava su. JOVČA Kako onaj tvoj?
JOVČA (umiva se; briše se peškirom koji mu Vela dodaje): Pa kako si ti? Jesi zdrava? VELA Jesam, tato. JOVČA Kako deca? VELA Zdrava su. JOVČA Kako onaj tvoj? VELA Pa ti, tato, najbolje znaš kakav je...
Jesi zdrava? VELA Jesam, tato. JOVČA Kako deca? VELA Zdrava su. JOVČA Kako onaj tvoj? VELA Pa ti, tato, najbolje znaš kakav je...
Jesi zdrava? VELA Jesam, tato. JOVČA Kako deca? VELA Zdrava su. JOVČA Kako onaj tvoj? VELA Pa ti, tato, najbolje znaš kakav je...
I sinoć prolazim pored čivluka i vidim da je tamo nešto menjao, neke štale premeštao. Šta je on imao tamo da se meša? VELA Pa ne znam, tato. Valjda s tobom se za to razgovarao pa to činio. Ne znam. (Prihvata peškir koji joj Jovča vraća.
Ne znam. (Prihvata peškir koji joj Jovča vraća.) JOVČA E, e... SOFIJA (iznosi pojas i odelo gornje; ona i Vela drže pojas kojim se Jovča opasuje). JOVČA (spušta se na minderluk, pruža noge).
JOVČA (spušta se na minderluk, pruža noge). SOFIJA (donosi cipele i navlači mu ih na noge). VELA (primiče mu sofru na kojoj su već postavljeni ibrik s kavom, sa šoljama, s tacnom duvana, i posluženjem).
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
sa kobi izmiren, Ne marim za svu uzaludnost dela: K'o tamu plamen strujama raspiren, Ja dubem tkivo večitoga vela, „Do međe moći.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
A na jednome zidu nalazila se uramljena fotografija neke mlade žene, koja, opruženom desnom rukom, pridržava kraj vela, kojim je obavijeno njeno telo. Prišao sam toj slici. „Un tendre ѕouvenіr, a mon Koѕta shégі...
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Znao sam tačno koliko su topli sunčani zraci koji dopiru do oblačnog vela atmosfere. Nije mi bilo ni nepoznato koji deo toplote tih zrakova biva reflektovan u interplanetarni prostor, a koji
Stanković, Borisav - TAŠANA
Lepršaju se po zidovima okačeni dugački svileni peškiri. Blešti se veliko ogledalo, sada bez crnog vela. Prozori širom otvoreni. Bije jutarnja svežina i svetlost. Po tišini, osobito uličnoj, oseća se da je praznik, nedelja.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ni o pogrebu muževljevu, ni posle pogreba nije temeljno promenila toaletu. Ni prave crnine, ni vela, nego ono što je navikla da nosi pri radu, i zbog rada.
„U neke dane, ipak, kao da je gospa Nola dodavala malo vela oko vrata, i uzimala, u razgovoru s posetama, neki raslabljeni ton, poznat ton bezmalo neke prijatne malaksalosti onih
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— More, ajd bre, što pričate koješta! — ljuti se kapetan Vela. — Onde gde je vojska, tu je država. Ko ti, bre, daje platu? — A ko daje platu onima u zemlji? — upade Živadin.
— E, nije nego!... Nećeš valjda da mi dokazuješ da državu čine babe, žene i deca — obrecnu se kapetan Vela. — Čekajte — umeša se u razgovor poručnik Protić, sudski pisar. — Svi ste vi u pravu.
Iako u Vojsci sve ide po nadležnosti i bez pogovora, pokušao je ipak kapetan Vela da se blagovremeno odupre. — Zar nema u varoši neka druga zgrada?
— E nije nego!... Dosad si se verao po gudurama, a sada ti je malo Pirot. Kaži hvala i na tome — dobacuje kapetan Vela. — Ama, ljudi — uskliknu veselo Sredoje, kao da je tek sada shvatio — ama, je li moguće da je mir zaključen?...
Pih! i kapetan Vojko pljunu. — Ama, bre, kakve su ovo džukele što po cele noći štekću? — pita kapetan Vela. — Jedne noći čujem, pa pomislih, otkuda ova deca noćas... — To su šakali. — Pazi, bogati! — A da li su koliki?
Šantić, Aleksa - PESME
Samo tvoje lice skriti nije htjela, I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela, Radosno i zlatno proljeće me viri... 1913. IZ BOLNIČKE ĆELIJE Kako si lepa, Sestro Pavina! Ponoć je, je li?
Nad njime visoko, iz prozirna vela Od srebrne magle, svijetlo lice bdije, I u zlatnom letu na uboga sela Nečujno i krotko svoj blagoslov lije.