Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sudac: Ko je to?! David: Dobar dan, glavati i velevlažni carski gospodini! Sluga sam prepokorna!... Ama, kakva je ovo kuća đe se ni Bog ne prima? Sudac: jedna!
Sudac: Baš tako študijerate? David: Da, dugo i mnogo študijeramo. Sudac: Pa zna li ti baba što? David: Moja je, velevlažni gospodine, pa se bojim da ćeš pomisliti da je 'valim, a ne 'valim je, već ti po pravdi kažem: da se pečem turski zeman
Slušaj: kad uđeš u okrugli sud, duboko se pokloni i odma', s vrata, 'nako iz dubljine podvikni: Dobar dan, velevlažni gospodini!
A ne bi, veli, zgoreg bilo kad bi u malom sudu i jedno I Drugo rekô: „Dobar dan, glavati i velevlažni gospodini!“ i dodô: „Sluga sam prepokorna!“ Taki je danas red, i tako se carskim službenicima odaje čest.
Izvoli, velevlažni gospodine? Sudac: Izvolim de, priveži ga. David (vadi jazavca iz vreće): Čuvajte se, gospodini moji, jer, ako mi se
Kadra ti je i jednu, štono vele, carevinu zadrmati. Ama, ne znam, glavati i velevlažni, gospodine, koji me đavo natenta da se udovicom oženim. I najposlije doći će mi glave.
Kako ću je oćerati kad mi je, da prostiš, slatka i draga, Bog je ne ubio! Čuješ, glavati i velevlažni gospodine, nevjenčana je, prošćeš, žena i slađa i draža od vjenčane.