Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Odatle pođemo u Ljubinić na konak. Dok ja tamo dođem, a brzokonjici sve popalili. Dođemo Vesi Velimiroviću, glavnom kmetu, na konak. No Vesa otišao u drugu zgradu i neće da iziđe k nama u kuću.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ja sam se starao da pri prevađanju ublažim đeneralove izraze. Najposle Černjajev pritrča majoru Velimiroviću, (koji je bled i skrušen sedio na konju), sa stisnutom pesnicom, i povika od gneva promenjenim glasom. »Vojsku mi dajte..
Dok se Komarov zabavi oko sablje, ja se primakoh majoru Velimiroviću i rekoh mu polako: — U Beogradu nisu Rusi, tamo ćete izaći pred srpski sud.
« Dok sam ja tražio hartiju da napišem ovu kobnu naredbu, đeneralu Černjajevu dođoše druge lutke. On priđe majoru Velimiroviću, reče da mu se povrati sablja, pa mu ce onda okrete: — Ja vam opraštam.
No majoru Velimiroviću kao da nije trebalo ništa više, jer on odgovori: — Praštanje nije nužno, pošto ja ne uviđam moju krivicu, a nagrada je
izdajnikom, i pešio je da se ubije u jednoj gostionici u Aleksincu, i tako je i napisao pismo svome bratu kapetanu J. Velimiroviću. No u gostionici zbog mnoga sveta nije mogao izvršiti svoju nameru, stoga ode i skoči u Moravu.
porazi ova vest, uze pismo, ali ga ne otvori, već stade vikati: »to ne može biti« i opravi sa mnom Komarova kapetanu Velimiroviću da vidi Komarov šta je u stvari. Komarov i kapetan Velimirović razgovarali su nabusito i pogledali se mrko.