Upotreba reči vere u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Ni crkvu nisu poštedeli: neka i ona svetli sinovima pravoslavne vere!... Naša je gomila videla plamen; osećala je da je to mrtvačka sveća na grobu srpskih vitezova!...

dobro dete!... — Jogunica, — prekide ga Nikola, — ugursuz!... Ta, evo, ako se ja o njemu ne staram, onda, vere mi, nije mu se ni otac starao!... Pa kakva vajda?...

Onake devojke nećeš naći ni usred Kragujevca...“ Pa zar misliš da je glave obrnuo? Jok, vere mi! Ćuti vam on kao zemlja, pa iz moje kuće, lepo, kradimice, sve pored potoka, pa u Sremčev voćnjak...

Šta tamo rade, bog će ih znati!... Al’, vere mi, učo, nisu čisti poslovi... I juče mi je baš dohodio, skide kapu, poljubi me u ruku; ja mislim bogzna šta će...

Gle kako pronađe onaka zlikovca, palikuću!... Čovek je to!... Čovek, vere mi!...“ Tako panduru kazuje kapetan, a on, opet, drugima, i svi mu veruju... — Pa priznade li, vere ti, Jovane?

Čovek, vere mi!...“ Tako panduru kazuje kapetan, a on, opet, drugima, i svi mu veruju... — Pa priznade li, vere ti, Jovane? — pitahu ga seljaci iz Planinca. — Iz prvi mah ne hte... Al’ nemoj o tome ni pominjati!...

Obradović, Dositej - BASNE

Pastiri Hristova stada! Kaluđeri posnici i bogomoljci! — svi su tu žestoki surovi krvopije volci, koji pod izvjetom vere i zakona krov čelovečesku piju, gdi varvarstvo i mučitelstvo vlada.

hristjanstva, a ko god veli da pravo veruje, a nepravedno i zlo živi, on je sav laža od glave do nogu, niti on ima vere ni zakona.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

A mi za njih nemamo baš ništa: ni dve ribe, ni pet hlebova, ni Hrista! Nema Hrista, ali ima vere, al ne vere u svece i Boga, nego vere u pumpe i testere, koje pokreće struja ili noga! z.

A mi za njih nemamo baš ništa: ni dve ribe, ni pet hlebova, ni Hrista! Nema Hrista, ali ima vere, al ne vere u svece i Boga, nego vere u pumpe i testere, koje pokreće struja ili noga! z.

Nema Hrista, ali ima vere, al ne vere u svece i Boga, nego vere u pumpe i testere, koje pokreće struja ili noga! z. Ne pitaj me od čega je manje, od čega je i crnje i gore!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Kad sasluša on to, reče mi: „Da nisi, dušo, vere zadavao, ja sam mislio baš večeras da udarimo: ali kad si na Svileuvu poslao vojsku, i na pet dana odgodio, neka

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— dočeka ga Stevan. — Potru smo videli i naše je da osečemo... — Mnogo je četiri, čiča-Stevane, vere mi! — upade mu u reč Sima. — Evo u život, ako su moja nazimad i dva struka oborila. To mu je sve stara potra.

— E, hajde baš, gazda-Rako — ne mogu gde si ti a vere mi da je ko drugi, ne bih ni po koje novce. I to rekavši, Sima priđe Raki, izvadi mu iz džepa u gunjcu četiri dukata u

— A njemu skotu — ja! — E kako te Uzlović zakačio u svoje kandže, ne iščupa ga se ti šale! — Vere ti, Radane — upita jedan od njih — pravo mi kaže, koliko si uzajmio od njega? — I ne pitaj, brate, koliko sam.

— A ja šta ću, moj brate!... Da mi dođe doboš pred kuću, kuda ću onda?... Sad, vere mi ni sam ne znam šta ću... Idem često kao lud. Što god uradiš, podaj njemu. Ni oda šta ti vajde nije...

Za njim pristaše i dva opštinara. — Ama ti ništa, Đuko, ne ruča, vere mi — reći će jedan od njih. — Ja, bogme, ne može bolje biti... Alal vam vera i vašem dočeku!

Ništa ga tako ne ražljuti kao kad mu podnese čovek nešto što bi se moglo reći da je mit. Eto, vere mi, tako se ražljuti da po dva dana ništa ne okusi od teška derta. Ja znam da vi nemate ni zašto da ga podmićujete.

— Pa dela, Đuko, vere ti, kako bi se to moglo? — upitaše ga pribivši se uza nj da bolje čuju. — Spremite vi njemu nešto, nek ponese deci...

Nema je u celoj kapetaniji onake! — Vala, Dašo, nema ni onakog vinograda u tri kapetanije... Hoćeš mi ga ustupiti, vere ti? — Drage volje, gospodine, samo da mi se dokopati... — Hm, i ti još — samo da ti se dokopati!?

Vi'š, ja s mojim kapetanom kvit! — Jesi davno iz Vladimiraca? — Prekjuče sam pošao. — Vere ti, šta li je od moje vesele dece? Gde li su sad?... — Hajde ti, more! Šta čekaš vazdan?

— Da ti dam trinaest — povisi malo Milun. — Ne mogu, gazda-Milune, vere mi! Najposle, eto za četrnaest; niže ni pare. — Dela, Srejo, dela! — navališe sad na nj.

— Šta si, vere ti, dao za tog mrkova? — upita Sava Simicu kad odmakoše. — Dve rublje nasred valjevskog vašara. Ima od onda ravno tri

Kmet i Strahinja izostaše malo i zaturiše razgovor. — Vere ti, Strahinja, da mi pravo kažeš što ću te pitati! — Vala, Purko, hoću, samo ako bude za kazivanje.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Stanko obori glavu. — Kako da nije reda? ...Ja i Ivan čekamo da nam se sinovi jednog dana zaplaču!... Vere mi, da ih ne iženimo ove jeceni bi ruljali kao volovi! Svi se oko sovre zasmejaše, samo Stanko ne.

– jeknu Lazar opet i stade kršiti prste. — Ne tražim ništa! I šta će mi? Ja sam čovek star. A Kruška ima više vere u meni nego u svima njegovim pandurima. Pa kad mi čovek veruje, je li pravo — pitam te — je li pravo da ga slažem?!...

On je pitao to za ovog to za onog. Katić je odgovarao kratko. — A, vere ti, Simo, šta se ono zucka kao da su Turci poubijali neke ljude tamo, oko Beograda? — Istina je. — Pa koga to?

Dva brata, kojima su naturene dve vere, bili su jedan drugom najveći krvnici. Tu se nije mislilo samo na pobedu. Išlo se na to da se uništi, da se satre, da

Dučić, Jovan - PESME

Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane dugih stradanja i menâ: Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena.

I tako, pun tamne neviđene vere, Idem kobnom stazom što je uvek ista — Kô zlokobno sunce, dok u meni blista Nasmejano lice večite Himere.

No bićeš neveran i bolu i sreći; Sumnja će ti dojku otrovanu dati; I bez tople vere ti ćeš mene zvati, I bez prave sumnje mene se odreći.

od leda, I moj duh napaja kajanjem bez mere; Moj pogled u nebo da očajno gleda, Da mrzim bez snage i ljubim bez vere.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

hranu, ni Švaba mašinista koji se razume u parnim vetrenjačama što veju žito po spahilucima, nego da je to čovek naše vere.

stanu pa se prekrste i očitaju »Očenaš« ili i samo »Vjeruju«; ovo poslednje, naravno, nikad celo, preskoče mnogi član vere, ali tek očitaju i doteraju kraju. Služba je bila i svršila se.

snaga, pa se onda njihov car samo prekrsti sa tri prsta k’o i mi, pa baci kapu od sebe, pa zapita druge careve od druge vere (jer on je srpske vere): »Ko ’oće da se bijemo? Evo, tu sam, nek mi izađe!

car samo prekrsti sa tri prsta k’o i mi, pa baci kapu od sebe, pa zapita druge careve od druge vere (jer on je srpske vere): »Ko ’oće da se bijemo? Evo, tu sam, nek mi izađe!

Međutim, poštovani čitaoci, koji su i dosad poklanjali vere samome piscu i nikom više, znaće da je sve to jedna izmišljotina i da se stvar sasvim drukčije razvijala.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Samo se njemu činilo da on to ne bi kazao onako obično, nego bi nekako grozno zaurlao snagom one vere koju je osetio čim je vest o ulti— matumu saznao posle podne na završetku onog pisma, te bi gomila tim njegovim rečima

A sve je to dole jedan svet. I vere mi moje, taj svet nikakve pameti i razuma nema i ne zna šta radi. Pre svega, on nezna jednu osnovnu stvar: da je ovaj

Agonija. A otud preko oštrih stena jure, huče i zapljuskuju penušavi talasi one nove vere. Vuku se otud neke crvene, krvave magle vele da u njima ima puno nove i divne vere i obećanja.

Vuku se otud neke crvene, krvave magle vele da u njima ima puno nove i divne vere i obećanja. A ja sam sav u slutnji velike neke nesreće i ne bih tako brzo onu veru hteo da prigrlim.

Hteo bih još ja od one stare vere i hteo bih uvek da se nađem u ovom crnom mraku pred crvenom olujom. Jer je ona stara, mahnita vera svu moju krvavu

oseća ona strašno: kako je vulkan njenoga revolta, što gromko tutnji na uzbunu, pun patriotizma, pun one stare slatke vere. I koleba se, kostreši i dvoumi: htela bi ona jedan svoj, specifični, rasni preobražaj; to bi ona htela.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ništa mi neće!“ Petar je bio nazvao ženu „Šokice“, kao što je sve u porodici kačio na nadimke i svi su tu ženu, druge vere, tako zvali. Samo, u tome nije bilo, nimalo, prezira, a još manje verske mržnje.

Među oficirima, u Podunavlju, bilo je mnogo mešanih brakova, obe vere. Dok je u građanskim staležima besnela verska mržnja i niko nije ni sanjao da uzme unijatku, Đurđe je imao običaj da

Zašto je na putu? Gde je prošle noći noćio? Kod koga misli da odsedne u Budimu? Koje je vere? Ima li sa sobom ruskih knjiga? Šta je bio predmet njegovih razgovora, na poslednjem prenoćištu?

Da je mogao, otišao bi bio – kao jedan hungarski, husarski, polk – franceskom kralju. Da nije vere pravoslavne. Višnjevski je upozoravao Kostjurina da mu se, ti ljudi iz Martonoša, čine nepouzdani.

Opoziciju, protiv đenerala Horvata, vodio je u to vreme prota Bulič. On je poručivao Isakovičima da mu jave, koje je vere Varvara. Je li pravoslavne?

U svojoj kampanji, prota Bulič dotače se i familije Isakoviča. Kakve je dakle vere žena, koju su Isakoviči doveli? Varvara? Je li pravoslavna, ili rimljanka?

u punom jeku, Marija Terezija im je popuštala, jer je načinila savez, sa caricom rosijskom, koja je, kaže, takođe te vere, koju i oni ispovedaju.

U isto vreme, međutim, u njenom kabinetu, izrađen je elaborat, da ih od ruske vere prevedu u uniju. – Das Elaborat neben den Plan einer verbesserten Einrichtung der Unionwerkes.

i u to doba, kad se očekivalo da Varvara zatrudni, imao briga, sa svojim tastom, ali se tešio da mu je žena, eto, iste vere, kao što je i imperatrica njihova bila. Na obzorju života Isakoviča, nije još bilo crnih oblaka.

Teodosije - ŽITIJA

njemu obilnu blagodat, ovako govoraše: — Biće sa mnogima voditelj ka bogozvanju, Dobro će pasti duše zabludelih žezlom vere, i na pašu blagočašća rečju će ih pozvati, a i svima žalosnima biće milostiva uteha.

Pošto je srpska zemlja tada bila veoma prostrana, blagočašće vere širilo se svuda po njoj molitvama svetih otaca naših Simeona i Save.

A blagočastivi Stefan kletvama uveravaše ovoga da se ne boji. Radi većega dokaza istinite vere i ljubavi prema njemu, svetim jevanđeljem udostoji toga nedostojnoga sebi za brata, obogativši ga mnogim konjima i ljudima

Božju postade prestup nik zakletve, i povredivši pobratimstvo na jevanđelju odbeže ljubavlju od njega, a odstupi i od vere.

Zbog toga neću da ćutim za vas, i ako ko od vas neznanjem zabludi od istinite vere ne priliči mi da gledajući svoje budem kao najamnik, a ne pravi pastir.

Hoću, dakle, da ispovedanjem vere svi pokažemo kako verujemo. Znam da se smatrate vernima, i da ste pre nas od svetoga i prepodobnoga oca našeg Simeona

Vucima ljutim i ljudima koji govore razvraćeno nazva jeretike, koji od prave vere, u jeres odvode. I ko misli i uzda se u sebe da će biti veran, ako njih posluša.

Hoću da među vama izvršim obnovljenje svete, istinite, božastvene vere u Oca i Sina i Svetoga Duha, jer i oni koji su slobodni od svake jeresi treba da se obnavljaju pravovernim obrascem

Oca i Sina i Svetoga Duha, jer i oni koji su slobodni od svake jeresi treba da se obnavljaju pravovernim obrascem svete vere, i sveti bogonosni oci zapovediše da se ovaj govori svaki dan, i uveče i noću, i da se čak i pred spavanje njime korisno

jevanđelja, saprestolnik apostolske stolice, sveti sve sazva i jasno, da svi čuju, poče prvo sam govoriti obrazac svete vere, to jest „Verujem u jednoga Boga“, stav po stav, a samodržac Stefan, blagorodni i svi ostali takođe su govorili i

Svi su trikratno ispovedali obrazac božastvene vere, kao što ih je sveti naučio. A sveti, opet, i svi za njim, govorahu: − Primamo sve svete sabore svetih otaca skup

− Primamo sve svete sabore svetih otaca skup ljenih po vremenima i mestima radi utvrđenja božastvene pravoslavne vere, i čega se oni sveti oci odrekoše, odričemo se i mi, i koje oni prokleše, proklinjemo ih i mi.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Zatim su drukčiji život i običaji sprečavali eksogamiju utoliko pre što su žene bile glavni čuvari vere i običaja. Ukrštanja brakovima nije bilo do poslednjih godina ni sa starim potčinjenim stanovništvom, naročito ne sa

Za njih je „vera“, data reč, čak i neprijateljima, bila svetinja; oni, koji datu reč nisu poštovali, bili su ljudi bez vere. Voleli su dvoboje i nisu se plašili časne smrti. Hajduci su bili zaštita protivu turskih i domaćih pakosnika.

stanovništva: raspaljivali su ih u ratovima protiv Turaka, tobož preduzetim radi oslobođenja njihove braće „od Turaka bez vere i zakona“.

SEDMA GLAVA: MUHAMEDANSKA GRUPA Oblasti i etnički sastav. — Preislamski ostaci i uticaj muhamedanske vere. — Osobine muhamedanske vlastele. — Osobine muhamedanskih seljaka. — Tursko-istočnjački kulturni uticaji.

Preislamski ostaci i uticaj muhamedanske vere. — Možda nijedna vera ne menja tako duboko celokupan život i karakter nekog naroda kao islam.

Oni su usvojili kao neosporne, savršene, istine sva obećanja islamske vere: raj ili „dženet“ sa njegovim hurijama (divnim ženama) i sa njegovim rekama meda i mleka.

Ali je nesumnjivo da nijedno muhamedansko učenje nije ostavilo dublji utisak na dinarske muhamedance od vere u sudbinu, „k̕smet“, po kojoj su sve ljudske radnje i događaji u životu napred Bogom određeni.

Uz to su želeli da se pred muhamedancima pokažu dostojnim nove vere i povlastica koje im ona donosi. Prirodno je, dakle, što su se oni trudili da dokažu svoju revnost i što su radili,

Mogao sam posmatrati za vreme balkanskih ratova, 1913. god., primer ove vrste, samo što se promena vere izvršila u protivnom smislu, sa islama na hrišćanstvo.

Istakli smo da su sebe smatrali za prave ili „hak Turke“, za najbolje pripadnike vere i za jedine sudije pravoslavlju svoga kalife. Kad su se Srbi u Šumadiji 1804. god.

u Đakovici i u Debru. Pošto je primilo sve što je tursko i arbanaško osim vere, srpsko je stanovništvo bilo svedeno na prave parije.

Ljudi su prožeti skrušenošću i potčinjenošću, koja se svemu od vere nada i sve od vere iščekuje, i otuda slaba volja i inicijativa i oskudica smelog i jasnog pogleda na stvari i prilike.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— To vi kažete, a bogzna kako vaš otac misli. — Tako isto kao ja. — Vidite, ja već da imam zeta druge vere u kući, ne bi’ trpio; da, dve vere u kući ne bi’ trpio. — Al’ moj otac će to trpiti, budite uvereni.

— Tako isto kao ja. — Vidite, ja već da imam zeta druge vere u kući, ne bi’ trpio; da, dve vere u kući ne bi’ trpio. — Al’ moj otac će to trpiti, budite uvereni. Hoćete pristati na to, ako moj otac saizvoli?

pripoveda joj kakav bi to greh bio da ona to učini, da se za šizmatika uda, i živo joj pretstavljao, kad umre izvan vere, za dušu njenu tu večitu kaznu. Devojku je zbunio. Da to dva tri dana tako potraje, morala bi poludeti.

on će se upočetku ljutiti, al’ moj muž će ga utišati, pa će odma’ popustiti, poznajem ja njega, pa nit’ ćete vi nit’ ona vere menjati.. Šamika misli se. — Dobro, osam dana od danas, u pet sati posle podne biću ovde; gotov sam na sve.

Schänktisch) — gostioničarski sto za posuđe ili za piće šizmatik (gr.) — otpadnik, raskolnik (od neke crkve ili vere) šildgerehtikajt (nem. Schildegerechtikeit) — pravo na trgovačku firmu šićar — (tur.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

da učvrsti detetov društveni položaj, da se proširi krug ritualnih srodnika (šišani kum može biti i pripadnik druge vere).

„Sve zlo dolazilo je oduvek od žene“; „Nema pakosti pad ženskom; „Đe đavo ne može svršiti onđe babu pošalje“; „Žena vere nema“ itd.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

i jaki, nesuđen i onaj koji se sa robije vrati, bezruki i čovek s rukama obema, miropomazani i odlučen od vere, zvani i onaj što pred vratima čeka, za njih, za sebe, za svakoga čoveka tražim pomilovanje.

koji i kad nazre obrazinu kome na licu nema srca da je zdere, za ljude koji ne mogu da uvrede ni čoveka druge misli i vere, za one koji nikad ne bi mogli drugome presude da izriču, kojima se sve sudije čine stroge, za svaku milosrdnu lažnu

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Na glavnu masu srpskoga naroda, onu koja je živela u severoistočnim i jugozapadnim krajevima, koja je bila pravoslavne vere i kod koje je samo ćirilica bila u upotrebi, na tu veliku masu srpskoga naroda ta lokalna, staleška, katolička i

Srbima su morale izgledati tuđe one knjige gde su se tumačila učenja katoličke vere, pisane ikavštinom i štampane latinicom.

lokalna i konfesionalna, književnost srpskih begunaca u jednoj tuđoj zemlji proširila se na ceo srpski narod pravoslavne vere i dobila potpuno opštenarodni karakter.

U stvari, sa velikim nepoverenjem se gledalo na te ratoborne doseljenike druge vere, koji su imali mnogo svesti o svojoj istorijskoj prošlosti, i strahovalo se da oni ne zažele jedinstvo sa Srbima koji

Stevana Stratimirovića, Srbima ništa drugo nije preostalo »nego da sa suzama očekuju blisku potpunu propast svoje vere«. Prirodno je da se u takvim teškim prilikama Srbi nisu dobro osećali u svojoj novoj domovini.

To je davalo povoda državnim vlastima da se mešaju u unutrašnje poslove srpske crkve, na štetu same pravoslavne vere.

Donosi se nov krivični zakonik, čovečniji i pravičniji, jednak za sve građane bez razlike staleža i vere. Prosveta dobija neviđen polet: za deset godina vlade Josifa II broj dece u osnovnim školama se udesetostručio.

su carev Toleranz-Patent od 1781, kojim im je data verska ravnopravnost i mogućnost da slobodno vrše sve obrede svoje vere.

Kao i za celo njegovo doba pitanje vere izgleda mu osobito važno. I u ime »čiste evangelske i apostolske crkve« on u srpskom društvu prvi stvarno počinje borbu

Prvi među svima srpskim piscima pravoslavne vere, prvi u lokalnoj i konfesionalnoj književnosti ugarskih Srba u XVIII veku, on svojim duhom obuhvata ceo srpski narod,

On prvi jasno vidi da se sva budućnost srpskoga naroda, podeljenog u tri razne i zavađene vere, nalazi u primeni moderne ideje verske snošljivosti i isticanja načela narodnosti nad verskim osećanjem.

Kod ugarskih Srba, ganjanih zbog vere, nacionalno osećanje se ograničilo samo na pravoslavlje, a katolici u Slavoniji, Sremu i Bačkoj, »Šokci« i »Bunevci«,

Sremac, Stevan - PROZA

a sad su mi vrlo potrebni novci!« — »Imaš dobri, veli mu Jova, ne boj se! Zar u mene nemaš vere? Kome sam ja još do sada zajeo? Ti samo nakrivi kapu!« — Nekome se već dosadi da ide sam, pa pošalje šegrta.

trude se ljudi da nestane rata, uništavajući nacionalne razlike; gledaju da svi budu svetski građani, da se zbog vere i narodnosti ne mrze; — a vi ovde, jedne vere, jednoga naroda sinovi, — napravili Kosovo!

nacionalne razlike; gledaju da svi budu svetski građani, da se zbog vere i narodnosti ne mrze; — a vi ovde, jedne vere, jednoga naroda sinovi, — napravili Kosovo!

Radičević, Branko - PESME

— Juriš, Srbe, sve su zmije, U Madžara vere nije! IZ ZAOSTAVŠTINE LIRSKE PESME DEVOJKA DRAGOM 1. „Pravo, brate, to se skoči, To bijaše pravi skok, Dok

Još se sećam tu jednoga, Međ zvezde bi njega digâ, Kô najbolja kakva svoga, A Srbinjka ne rodi ga, Nit' je naše mile vere: Tebe mislim, moj Pufere! 33.

Udara mu tvrdu potkovicu, Bije, kuje, naokolo s' ori, Ploču kuje a uz potkov zbori: „Tvrdo gvožđe, budi tvrde vere, Nemoj meni učinit nevere!

za nama, Da zlotvoru udvojimo muku, Da udrimo tim orlušinama, Da zbijemo zube mrkom vuku, Da skramo roge pasje vere, Što nam oće srce da poždere.“ To Mileta ...

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Uvijek osjetljiv na sve što je u vezi s konjima, Petrak samardžija iznenada se progura do samog slikara. — Vere ti, pobratime, bi li ti meni ovo dao, ovu sliku? — Bi, brate, evo ti je. — Šta će ti to?

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Ko da ga čujem šta kaže! Pa zar se ja nisam samo priklonila običajima ove zemlje i vere, a ko te običaje čuva, do Hasanaga? Ko toliko pazi na red i obraz, na stid i smernost i uzdržljivost, ko Hasanaga?

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

jezik i ko s čistim i pravim srcem želi um svoj prosvetiti i narave poboljšati Neću nimalo gledati ko je koga zakona i vere, niti se to gleda u današnjem veku prosveštenom. Po zakonu i po veri svi bi ljudi mogli dobri biti.

drugoga huli, goni, udručava, ozlobljava, proklinje, u večnu muku šilje i vragu predaje; a što je najgore, pod imenom vere i zakona, prevaćajući i tolmačeći zakon svoj po zlobi i po (s)trasti srca svoga.

Nit’ misleći niti pitajući koje je vere i zakona? One, u kojej ga je Bog izvolio da se rodi kao i ti u tvojoj. Koje je vere?

One, u kojej ga je Bog izvolio da se rodi kao i ti u tvojoj. Koje je vere? One koje bi i ti bio da si se u istoj rodio, ako bi pošten čovek bio.

Zato, dakle, ja ću pisati za um, za srce i za naravi človečeske, | za braću Srblje, kojega su god oni zakona i vere. Ja sam iskustvom poznao želju, ljubov, userdije i revnost gospodara Novosađana i Osečana, i u Dalmaciji Sarajlija i

Kostić, Laza - PESME

Zamirisa oko mene, pun sam sreće nečuvene, pun sam milja, pun sam vere, a nadama nema mere. Oj, ta pun sam svega troga pored ovog cveta moga, oh, ta ti si, ti si, mila, ti si mi taj cvetak

Ni Srbin, bome, nije narod loš, od vere mu je glava tvrđa tek, a osećaj mu kâ i obraz mek, promotrivost mu britka kao nož!

Na toliko strasti prave, na toliko zbiljske jave, zar odgovor lažni san? Ili možda nema vere da Mi ljubav nema mere ni u sjajnom očnom blizu, ni u bujnom neostrizu divne kose — ali stan!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

KUM: Ja sam, fala bogu, pronašao jedan lek. MAKSIM: Kakav lek, kaži i meni, tako ti vere! KUM: Svakojako sam se mučio i kušao, ne bi li se popravila.

MANOJLO: E, sad znam šta je. Tvoj gospodin oće da bude sovetnik. ISAJLO: I može, kad je učen. MANOJLO: Ama, vere ti, kako govore ovi učeni? ISAJLO: Kao budi bog s nama. Slušam ga po dva sata, pa ne razumem ništa.

Šta mislite, ne bi li Englezi bolje ućinili kad ne bi protestansku veru delili na bišofsku i englesku. PUTNIK: Takove vere nema. DOKTOR: Šta? Šta? ŠALjIVAC: U knjigi stoji. PUTNIK: Neka stoji koliko mu je drago.

DOKTOR: Šta? Šta? ŠALjIVAC: U knjigi stoji. PUTNIK: Neka stoji koliko mu je drago. Tek ja kažem da bišofske vere nigdi nema. DOKTOR: dakle, vi ne verujete na Novi testament. PUTNIK: Kakav testament? DOKTOR: Evangelije.

LjUBA: Zašto ne pripovedaš što majki, kako se živi u Parizu. Dela, vere ti (uzme mu novine iz ruke i metne na astal), pripovedaj što. VELIMIR: Šta ću da joj pripovedam? LjUBA: Dela, dela!

STANIJA: Ne, tamo u budžak da jedem, da se ne gadim od svoju decu. NEŠA: Već za danas mani ga, a sutra, vere mi, neće je imati. (Uvati je za ruku.) STANIJA: Ej kuku, ej kuku! (Odlaze.) DJEJSTVO DRUGO 1.

Stani, nijedna vero! MARKO: Šta ćeš ti s njime, čiča? On je naš drug. SELjAK: I moga magarca brat! Nijedne vere! MARKO: Magarac je naš. Ti nemaš s njim ništa. SELjAK: Sad ću ja vama dati!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Šumom se šulja lukavi Ćoso, mudrijaš teški, nema mu mjere. Na visu raste čarobno proso, uza nj se dječak na nebo vere, dok jedna koza, pogledaj bijede, stabljiku prosa bezbrižno jede. Bezdana evo ko ponoć sušta.

PRODANA SLOBODA Slobodan, smeo, veštak u lovu, vere se mačak po strmu krovu, večiti noćnik, bez topla gnezda, u svakom oku blista mu zvezda, ili mu vidiš, po neki put,

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

U rano proleće tako surovi gorštak se vere, Slušajuć' srdite vale, što hrašće stoletno lome; I smelo, nad ponor nagnut, majkinu dušicu bere; I peva sumornu pesmu

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Maloumni i drski, a ovamo prepodobnog lika, nasred se grada deru kao apostoli. Zašto od naše radosne vere prave nešto tmurno i strogo, nizašta lepo ne haju, svakom dokazuju da nije pravi, a sami se ne kaju.

diže iznad Zlatnog Roga tu dospe Lazarev sin posle trostrukog juriša protiv Mongola sreće ga Manojlo car sa obale vere povetarac Mramornog mora meri visinu viteza i njegovog doba od poslova svetskih predstoji još izlet na Mitilenu radost

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Jesu li se predali? — Jes, kad smo ih uhvatili za gušu — odgovaraju ponosno starci. — Koje su vere? — zapita neko od vojnika. — Pa vidiš: švapske... Povorka je zamicala, te se vratismo u bivak.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— I meni se svidi taj savet, odgovori Velja. More, vi imate pametnog famulusa, vere mi! Tako, tako je najbolje. Pa ako vidimo da će i vas ovako da bruka, onda ćete dati ostavku. Drugog izlaza nema.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

međedu zelenoj dolami, Ni lisici ni njenu đerdanu, Ni pijevcu kovčali čakširam’; No se čudim zecu dimijama: Kud se vere, kako ne izdere! 251. Sova sjedi na bukovu panju, Viš’ nje or’o na jelovoj grani.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Na primer: glavar vere je tražio da pošto poto u udžbenike školske o veri uđe i jedan deo o gajenju ždrebadi, a ministar je tražio da mesto

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Nemoj der ti meni da buniš ljude!... — Nije, Pajo, vere mi... tek onako, šale... znaš... poče on da muca, a videlo se da mu nije najtoplije oko srca, čim kmet pomenu kapetana.

— Dede iznova, gospodin-učo, vere ti; nismo čuli ono napred, — viče nekoliko njih iz gomile. — Ne mogu, brate, već promukoh; evo neka me odmeni ćata, —

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A ni Gizela nije to zaslužila, iako je nekad bila druge vere i krstila se šakom. A posle, Gizela nije baš ni spala na Krsmana, kao što će se to već čitatelji uveriti iz niže

— De, vere ti, učitelju, gukni koju da i mi znamo? — reče Mića. — Paaa — eto šta je bilo: Don-Pedro morao je da abdicira; zbačen

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Šta to čuh? Ozbiljni starci, imaju i bradu, — Uh, uh... — A ponekad kradu! Ako mi ko od vas ne poklanja vere, Misleći da se bavim intrigama, Nek bude! Od takvog ne treba mi plata!

Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI

te Vladice, prosi mnogoletnoje va blagih žitije vazljubljenim ti čedom provoditi bogougodno, prosi pravoslavnej vere hristijanscej neoskudno stojati va otačastviju ti, prosi pobeditelju Bogu pobedu podati vazljubljenim ti čedom, knezu

Rakić, Milan - PESME

U taku noć je požudnu i strasnu, Noseći sobom lestvice od svile, Starinski vitez, pun vere i nade, Hitao zamku svoje verne Vile, I pevao joj strasne serenade. Starinski vitez, pun vere i nade!

Starinski vitez, pun vere i nade! Šumi, o noći prohujalog doba! U srcu nosim nekadanje ljude. Povorke bele dižu se iz groba, I sa mnom, ljube,

tanki konci oni, Drhtaji tvoji mene vežu Za večni život od iskoni, I u dnu tužne duše moje, Ko nagoveštaj nove vere, Veselo kao lišće tvoje, Nagoni tamni zatrepere...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

On bi to brzo izvršivao. Mitom, čime se najviše i uspevalo, a ako ni to ne, onda čak i kuršumom, i to od čoveka tuđe vere, kakvog Arnautina, kačaka.

I tamo, zatvoreni, u društvu čuvenih Grka, Cincara i prvih begova, Turaka, koje zbog vere nisu mogli primati kod kuće, pravili čitav lom.

I to se voleli toliko, da su se on i Ahmet, iako ovaj Arnautin, tuđe vere, u manastiru pred kaluđerom pobratimili i to pijući iz rasečenih ruku krv jedan od drugog.

Od tada za njih dvojicu nije bilo vere, ničega. Markova kuća za Ahmeta je bila slađa, prijatnija nego njegova rođena; kao što opet | za Marka u Ahmetovoj kući

Pandurović, Sima - PESME

Za cvetno doba svojih ideala I jesen njinu u ponoru jada, Za dugu borbu u životu zala, Za slom ideja i neuspeh vere, Otrovan mozak i srce prozuklo, Sram siromaštva što ga nemar pere I, nekad silno, uzdanje umuklo.

Zaboravili smo posle prve dane Vere i mira; sasekli smo brzo Mladačkih snova mirisave grane; Orkan je strasti dušu nam rastrz’o.

Danas je život samo ružna mrlja, Danas je jesen; i kad vetar dune I trulo, žuto lišće zakotrlja, Mlaz mračne vere u sudbinu sune. Sada smo mirni: prošla je oluja... Aliluja! Aliluja! NAŠI PEJZAŽI Sivo jutro. Magla se svud slêže.

Kad pričešće dođe duše koju zvona Zovu večnom carstvu čistote i mira, Ti si moje vere velika Madona Pred kojom se celi iz svetog putira. Što živimo duže, vezani smo čvršće.

Život kroz dušu nabujalo struji. Ja imah vere, i verujem snóva; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime.

znalo proleće ljubavno, Čestice spomena u kome trepere, Ponos i mladost zakopani davno Bez seni sreće i bez blage vere.

U mojoj se duši, k’o u drevno vreme Obalama modrim osveštanih vóda, U časima vere mistične i neme, Ogleda fasada indijskih pagóda.

Dan vedar, bistar, i pun plodnih klica, Nebo puno zore, nadanja i vere, Razdragana pesma probuđenih tica, A zraci novog sunca svud trepere. Dosta nas je crna razjedala vlaga!

kraj slomljena mača, Srušiti se gordo, bez jauka, plača, U požaru koji bespoštedno ždere Ruševine naših nada, naše vere!

Možda opravdanje naše vere, draga, I razlog što naša ispaštanja ište, Možda mrtvih snova iskupljena blaga I utehe krajne tiho pristanište.

Prvo snage, volje, poleta, veselja, Zatim nade, vere, ljubavi, obmâna, I najzad drugova, starih prijatelja, Nestaje k’o magle zorom letnjeg dana.

sada kad su svi vidici sivi, Kad vidimo jadnu vrednost sviju stvari, Kad su nam svi ljudi nemili i krivi, A srušeni vere starinski oltari, — Jedna lepa nežnost još u nama živi: Nežnost prema zemlji i rodnome kraju Čijim nam je dahom duh

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

zeca gaće šarengaće, Ne čudim se vuku ni lisici, Već se čudim zecu u gaćama: Kud se vuče, kako ih ne svuče, Kud se vere, kako ne podere! 9 Grgutala grličica Više mlina drenovina. Pitala je mlinarica: Što grgućeš, grličica?

Kome sam god nazdravio, dobro mu je bilo. Zdrav si, Jovo, moje desio krilo! A i tebi, tako mi vere, biće dobro preko svake mere, jer ovo je šala, a od šale glava ne boli, moj brale.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Ako i dođe žalost, „svaku radost imajte, braćo moja, ili kada u napasti različite upadate, znajući da iskušavanje vere vaše stvara trpljenje, a trpljenje neka okončava delo.“ (Jak.

A sve vas, kao i svoju decu, othranih, sve do sada, i naučih vas kako da se držite pravoverne vere. ,A mnogi inoplemenici ustadoše na mene i opkoliše me kao pčele saće, no imenom Gospodnjim protivljah se i odoleh im'.

Ništih li preizobilnog služitelja i ljubitelja? Pravoverja li nastavnikom i dobre vere učiteljem i čistote, vaseljene svetilom? Ispunjenog li verom, i uzorom krotosti i posta nastavnikom?

Stanković, Borisav - JOVČA

Jer, da tebe nema, šta bi od nas, od ove crkve i vere bilo?! JOVČA Pa, zar vas je ko dirao? VLADIKA A, ne. Ko sme?

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

vetar koleba, kao čoveka nepostojana, bojažljiva i strašivicu koji, da se ne pošlje vezan u Tamišvar, bi se odrekao vere i zakona.

” No, narod iz svoje prostote misli, ako nestane među njima kaluđera, nestaće vere i zakona. Što vele? Mole se bogu za nas. E, moja braćo, teško onom ko hoće da se za njega drugi bogu moli!

Stari običaji naroda imadu silu vere i zako-na i kako ko počne u nji[h]ove običaje dirati, čini Mu se da mu u veru i zakon dira; misli da mu se nepravda i

znadu nego - daj milostinju, daj sve, što god imaš, a ti umiri od gladi, i mrzi i proklinji sve ljude na svetu koji tvoje vere i zakona nisu!

— ispit edemski, edenski — rajski elčijski — poslanički epsilon — e (grčko slovo) eretikos — jeretik, otpadnik od vere esap — račun želajem — željen žestoč — žestok, oštar žitelj — stanovnik žitije — život, biografija (kao književni

iz Samosate (125-180), grčki satiričar luna — mesec lupnja — lupa, udaranje lutoran — luteran, pristalica luteranske vere metavica — metež, vika metoh — manastirsko imanje mečtanije — mašta, maštanje, sanjarenje mešter — magistar, učitelj

Ćosić, Dobrica - KORENI

Često bi noću zaplakala u brizi za njim što je negde daleko u svetu, tuđem i mrskom, u svetu druge vere i drugog govora, misleći da je gladan, bolestan, kad zime dođu da mu je soba hladna a pokrivač tanak i iscepan.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

U taku noć je požudnu i strasnu, Noseći sobom lestvice od svile, Starinski vitez, pun vere i nade, Hitao zamku svoje verne Vile, I pevao joj strasne serenade; Starinski vitez pun vere i nade!

vitez, pun vere i nade, Hitao zamku svoje verne Vile, I pevao joj strasne serenade; Starinski vitez pun vere i nade! Šumi, o noći prohujalog doba!

Zajeca tiho, teško, k'o siroče. Nu namah stane kiša divnih suza; S mirnoćom onog kom nešto predoče, Ja vere, s nečim mladih kukuruza, Zagnjureno u bezdanu dubinu Stvari, koje mu znak tajanstven daju, Zarudi divno, da sve bore

Popa, Vasko - KORA

nedogled Sablasna Senka čačkalice sledi Krvave tragove čaša Sunce oblači koske U novo zlatno meso Pegava Sitost vere se Uz vratolomne mrve Krunice dremeža Belu su koru probile U JAUKU Visoko je suknuo plamen Iz provalije u mesu Pod

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

pismo administratoru biskupije magdeburške, knezu Kristijanu Vilhelmu, u kojem ga poziva da se odrekne protestantske vere, pokori caru, a varoš preda. Na sednici varoškog veća baš se većalo o tome šta da se odgovori na taj ultimatum.

„I ja bih“, reče drhćućim glasom administrator, „sto puta radije poginuo, no se odrekao svoje vere“. Reči administratorove ne učiniše nikakav utisak na prisutne; znalo se da je plašljivac.

Administrator bi oboren sa svoga konja i odveden u ropstvo - da se onde ubrzo odreče svoje vere i pređe u katoličku. Kroz otvorenu kapiju jurnu neprijatelj u varoš, ali naiđe na očajnički otpor.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A posle: ja sam se razočarao, užasno razočarao; nemam više vere. U ratu žrtvovao sam se jer sam verovao da sloboda vredi više od života, borio sam se za bolje društvo, to jest nadao

— Eno osta kujnsko kazanče: vrati se, ponesi ga, boga ti. — Resimiću, bato, podigni tu čuturicu, vere ti, izgubi, vidiš, neka džukela. — Dobošar, zaboravi mi samo kočiće od velikog šatora!

Čovek je išao putem kojim je uspevao da raskrči mnoge prepreke što su ljude razdvajale. Sve ogromne prepreke vere pale su. Oborilo ih je hrišćanstvo. Sva teška, nepravedna i nesnosna ograničenja prava ublažena su ili sasvim nestala.

Veliko je bilo nestrpljenje u Gospoda kad je sv. Petar naišao. A čim svetac stade pred Njega On ga dočeka: — Pero, vere ti, šta bi? Govori, pronađe li ih? Jedva te sačekah da čujem šta Mi donosiš. — Pronađoh, Gospode! — odahnu umorno sv.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Šta se to vere noću po žitkoj teštavoj masi nepopločane ulice ?... Ni najbolje mačje oko ništa ne vidi, ali uho jasno razlikuje da se

A on, odmetnik, mora da se vere po zamrzlim urvinama, po golim i oštrim trnjacima, mora da zazire od svake žive duše, pa i od psa...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

stvorenja vižlin — turski novac od 60 para vižlje — pas prepeličar viljevski — slonovski Vlah — čovek pravoslavne vere, seljak gigov — veliki petao glavnja — zažareno drvo gobela — „naplatak, jedan od lukova koji sastavljaju krug oko

(sud) — bačva divan — veće, skupština; razgovor; kuća ili odaja u kojoj se čini divan divit — mastionica dina ti — vere ti dobatati — s mukom doći dova — molitva doženeš — doteraš dortjol — raskršće dohakati — „izići na kraj u borbi

Petković, Vladislav Dis - PESME

I predeo mira, u zavičaj mraka: Ostaviću suncu moje srećne dane I velike želje, još nedopevane, I buktinju vere, k'o pesmu junaka, Dok mi srce spava u predelu mraka.

Je li to starost i volje i vere, Il' umor dubok, miran i bez leka, Kom ne znam uzrok, prostora i mere? Il' sam ja izraz truleži mog veka, Koja tka

Sad nemam više visokih obmana, Nevinih misli i krinova beli'; Radosti rada, ni velikih dana, Kao ni vere što utehu deli. Sad nemam više visokih obmana.

Još ja živim. Al' krv moja već je stara I sve manje zamiriše na strast sada, Nemam vere da me štiti ili vara. I još uvek sat za satom tiho pada, Oko glave, k'o oreol, dim i para.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

- O, sveti Savo - rekao sam - kakvo će pravoslavlje propovedati Srbima u Banatu ovakvi budući apostoli naše vere? - Ah, moje dete - uzviknu jedna starica koja me je čula - ne krivi ih, oni su to uradili samo iz nestašluka.

Uložio je sve svoje sile da iz vere izbaci sve njene pesničke lepote, njenu snagu koja deluje na dušu i pretvori je u mumiju kakvog davno, davno umrlog

Savu i pravoslavlje moje majke, jer Bičer nije pričao samo ljudima jedne vere nego celom čovečanstvu. Njegove reči su bile kao sunčevi zraci koji ulivaju život u sve one koje obasjavaju.

“Večna istina” je prema mom tadašnjem shvatanju, sveta pozadina Tindalove vere u nauku, a radovi velikih pronalazača u nauci, njihovi životi i njihovi metodi istraživanja fizičkih fenomena, bili su

Tindal je prihvatio tu veru sa religioznim zanosom, a njegovi apeli u ime te vere, imali su neodoljivu snagu. Njegovi prijatelji u Americi i Engleskoj, koji su se dičili njime kao svojim pobornikom za

druge zvezde i svega živoga, čak i najmanjeg crvića na zemlji, ona mi je odgovorila: ”Faradejevo učenje je onaj deo moje vere kao Davidove reči upućene bogu: “Kuda ću da pobegnem od tvog duha? Kuda ću da pobegnem a da tebe ne sretnem?

ju je kako da shvati dušu nauke, i zato sam oduvek verovao da nas nauka može naučiti kako da shvatimo dušu njene vere.

i njena porodica dočekali su me u Londonu i tamo sam se venčao u grčkopravoslavnoj crkvi, prema ritualu pravoslavne vere, vere moje majke i svih mojih predaka.

njena porodica dočekali su me u Londonu i tamo sam se venčao u grčkopravoslavnoj crkvi, prema ritualu pravoslavne vere, vere moje majke i svih mojih predaka.

Ko vidi taj i veruje; neka govori onaj koji ima vere, pod uslovom da ima šta da kaže. Građanin Sjedinjenih Država koji je rođen u drugoj zemlji, ima mnogo prilika da hvali

Njegova “Oproštajna beseda”, upućena američkom narodu, koja propoveda idealizam do kojeg se dolazi čuvanjem i negovanjem vere, morala i rodoljublja, časne reči i ravnopravnost svih naroda, samo je odjek onog idealizma koji je bio pokretna sila u

da citiram ovde jedan raniji deo moje knjige: “Večna istina” je prema mom tadašnjem shvatanju, sveta pozadina Tindalove vere u nauku, a radovi velikih pronalazača u nauci, njihovi životi, i njihovi metodi istraživanja fizičkih fenomena bili su

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

U detinjem raspoloženju, puna vere i bogoljupstva, zateče ga prvi školski raspust. Iza duge vožnje pokaza se more u sjaju letnjega sunca.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

motivišu težnjom da se postigne izvestan uzor ili ideal ritmičke harmonije koji kao opšteprihvaćen – kao deo opšte vere jednoga doba – podjednako lebdi pred pesnikovim i čitaočevim duhovnim okom.

Sada više, očito, nema ni takve vere, ni takvoga uzora, pa ni metričke sheme, nego se odgovor očekuje u aktiviranju našeg najdužeg, drevnog pamćenja ritmova

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

bi ničim napominjalo da ovo što je nije od iskoni, ili se gadi na ovu raju, na ove slabikoviće, Koji radi jedne slabe vere trpe i ne osećaju draži ohole slobode i turskoga carovanja?

Uostalom, svetu je bilo još čudnovatije što je on uljudno Boga prihvatao samo onima pravoslavne vere koji su se držali na pušci i krvili.

oni se mnogo ni za svojima ne žaloste, ali su opet ozbiljni, jer im je pred očima mrtav stvor Božji, iako druge vere i krvi koja sad nema velike cene.

svet u njemu ne vidi jednoga mirnoga i u suštini čestitoga Arnautina, prostoga muslimanina koji je od te tako stečene vere živeo, no ohola i zla Turčina koji prezire i mrzi sve što na čelo podiže tri prsta.

Osim toga i sažaljenje se probudilo. Bez golemoga jada ovakav se čovek ne vraća u državu druge vere. Zna on dobro Selima Društinu. Zna, zna...

Ozna– čava Srbina koji, iako se preverio, nije od Turaka ništa primio ni u pogledu vere ni u načinu života, niti zna ni turski ni arnautski. Najneugled– niji poturica kojem se podsmevaju i Turci i Srbi.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Parip je — jaoj! — zaraza, A jahač mu je smrt. GVOŽĐE I ZLATO (Iz simvola moje vere) Gvožđe je crno, Zlato je žuto. Zlato je meko, Gvožđe je ljuto.

Rodio se Hristos, ali ne za one Što nemaju vere u Božiju pravdu, Koji se klanjaju strašilu svakome Kao nekom divu, nekom nesavladu.

— Ne, ti nećeš gladna zepsti Ni u Boga gubit’ vere, Ma da nemaš rođenoga, Niti oca, nit’ matere. Il’ ćeš naći ovde ko će Da se duše svoje seti, Il’ ćeš otić’

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

Ja sam tvoj. EVICA: Šta je tebi, Vaso, ti kanda nisi pri sebi? VASILIJE: I nisam, vere mi; ja sam na nebu, u raju, s tobom, mojom milom, bademskom, alvenskom Evicom. EVICA: Ja te ne razumem ništa.

Miljković, Branko - PESME

Sričem fosil tvoga imena u suši Vere i lažnog rasta lažnoj duši, Jer i da te nema, praznina u kojoj Zamišljasmo te, ipak, nikad ne bi Prestala da nas opija,

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

) Poturčen, možda?... Proklet nesrećnik!... ISAK: Ne kori, Stanoje!... Kog beda rađa, bedno umire! I kakve vere može imati Ko je u silu samo verovô? GLAVAŠ: Siromah! A što si ovde bio nauman? ISAK: Da skačem dole...

RADAK: Tu, bogme, beše muka odista! ISAK: Te kakva, Rade! VUK: Dok se luga ne dokopasmo!... A, vere mi, i tu nas goniše sve do mokroluških baruština... A posle prestaše... Tek oko Gorice ugledasmo dva-tri Turčina...

Bože jedini! Od otpadnika vere Hristove Ako si ikad primô molitvu, To primi sada!... Od bednog roblja Najbedniji te moli, gospode, Skrušenim srcem

O, deco, pa i vas molim! (Klanja se pred Turcima skoro do zemlje.) ’Vako vas molim, kô što priliči Ponosnoj deci vere jedine, Pomoz’te danas mojoj nevolji! TREĆI TURČIN: Opet nevolji!....

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

ovde gmižu zavisi od jednoga Karadžića, od jednoga Komarova, čija mi vojnička solidnost ne uliva nikakve, ama nikakve vere... U mirno vreme za jedan udareni šamar ide ce y policiju, u sud — ictepyje ce pravo.

suprotne ideje: biti protivnik rata, dakle protivnik borbe koja se vodi između dva tuđinska plemena, dva naroda, dve vere, a u isto vreme biti revolucionar, dakle pristalica borbe koja se vodi u nedrima jednoga naroda, među rođenom,

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Daću svoje stare jade, To nek bude noć; Ja ću moje, a ti tvoje Dodaj u pomoć. Uzdisaji nek uznesu Vere naše zrak, To nek bude plavo nebo, Nek pokrije mrak.

Kad su bili časi zlatni, Kad vremena behu srećna, Ja sam imô mnogo vere, — Al’ zar vera nije večna Zar je vera što u jadu Izneveri sirotana!?

Neka pada nad i vera, To mi ljubav, ne savlada — Ja te ljubim, prazna senko, I bez vere i bez nada! XI Bežeć’ nekud — dođoh, stigoh U tišinu gore svete, Pa dozivah bele vile, Što ih snivah kao dete.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

A kapetan broda, Italijan, sa lulom u ustima, stajao je na komandnom mestu, miran i priseban. Taj mi je čovek ulivao vere. Vojnici se najednom počeše okretati. U sutonu ugledasmo čitavu eskadru ratnih brodova.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

doduše duboko usađene, ali nekako platonski apstraktne i prema živim problemima raskomadanog naroda sve nedoraslije vere u Srpstvo nisu mogli primiti na sebe ni teret ni slast odgovornosti duhovnog vođstva; jedino je još omladinski deo

Kćer mi dade mati da je po lugu provedem; Iz tog vidi se da svet vere u mene ima. Laksemburg je bašta prekrasna, i nema joj para: Svako milinom mesto zasipa oči novom.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Nedela svoga crnim prljama Nisi l’ okaljô knjigu povesti, Gde pradedova naših imena, Kô mučenike vere Hristove, U besmrtija sjajne dvorove Istine pisac željno uvodi?

zemlju zgaženu, Na tužnu Bosnu — na te robove Što ime svoje turstvom kaljaju Klanjajući se polumesecu, Odričući se vere Hristove; Pa ne tek vere, već i imena, I pradedovske slave stide se...

Bosnu — na te robove Što ime svoje turstvom kaljaju Klanjajući se polumesecu, Odričući se vere Hristove; Pa ne tek vere, već i imena, I pradedovske slave stide se...

Al’ neka, idi, laži večito! Nego kad umreš, pope matori, Razmrskaću ti ovim prsima Hristove vere tvrdi spomenik... A izrezaću rukom neveštom Na nagrđenom tako kamenu Žića ti lažnog nacrt istini... VL.

Šta me vezuje? Da nije krv Što sam za ovaj kamen prolio, Zanesen nekad lažnim rečima: Slobode, nezavisnosti, vere, naroda?... Da nisu grobovi?... Grobovi nisu. Pogaženi su!

KNEZ ĐURĐE: Ja je ostavljam — I evo, oče, U stare ruke primi krmilo, I vekovima neka odsada Hristove vere prvi hranilac Slobodu hrani gora slobodnih. — STANIŠA: Svi nevernici! Svi! Svi izdajnici! Prokleti, bog dao!

Bojić, Milutin - PESME

I slični divljoj Atilinoj hordi, Žrtvenike smo razvejali davno. I sad bez vere u magle jesenje Dršćemo bledi i plačemo stravno: Srušenog hrama davi nas kamenje.

U duge, kišne i jesenje noći Kraj razrušenih gledam žrtvenika. Besciljan život bez vere i moći Bludi po magli i grca bez krika.

Aj, u nedra tvoja mračna i beskrajna Sav bol svoga ništa najslađe je skriti. O, Gospode, daj mi one ljude vere Kojom David negda verovaše u Te! Gospod ćuti. Mrak se samo jače stere, I praznina zjapi i nebesa ćute.

No ni tebe nema, moj željeni Bože. — — Pa zašto razumem celu vaseljenu? Čuj! Straha i vere ko mi dati može? Uzbuditi dušu čamom satrvenu? Survajte se stene!... Ne!... I to razumem. Za mene nema tajne.

(II knjiga Samuilova, XI, 2, Z) Strast je zakliktala na lešini Vere, Strast što čini usne modre i zelene, Strast što sedi kose i što nedra dere.

'' A Grad Sveti spava pod velom tišine. Strast je zakliktala na lešini Vere. (1911) SALOMA Iznemogoh i veoma oslabih, ričem od trzanja srca mojega... I nema zdrava mesta na meni.

dubina Mrtvu bih te kleo lud od očajanja, Pio bih u bolu i, pijan od vina, Jecao u ponoć pesmu pokajanja; Luče nove vere hteo bih da dižem Za vekove nove kô znak vaskrsenja, Ja, što kô kraj sfinksa u prašini gmižem, Ja, suludi Juda palog

Plašljivih fauna, videh, jure čete Upivši u mene sav svoj pogled zečji, Pevajući psalme neke vere svete, Koje gušio je njihov pogled dečji.

(1911) MAČEVI DAČKI, SEKIRE JAPODA... RAZVEJANE VATRE Kroz vekove duge pale se i trnu Vatre ludske moći, vere i saznanja, Na njima se greje Um pun pokajanja, I, zastrašen, njima noć razgrće crnu.

I, osamljeni, kraj svojih vatara Vere su našli u pesmama snova. I sad u oku njinom se odmara Sen davno mrtvih severnih bogova.

A nebo modrim zvezdama se ospe. I kao grešnik bez svesti i vere Prinosim dušu ognju što se puši. I Bog još jedan u duši se sruši.

sitio sam utrobu bez mere, Lakom na sreću bio sam i bivam I o lepoti tako slatko snivam, O, grešio sam svim gresima vere. Pa ipak bedni svi su gresi ovi Kad sladostrašće poji život srećom I traži zmiju iz raja izmaklu.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Tome liku dodao je i nove. Vrhunac državničkog delovanja svoga oca video je u uspostavljanju "prave vere" u srpskoj zemlji, čime je pomerio istorijski značaj Nemanjine verske politike - Srbija je odavno bila hristijanizovana,

On je moralni pobednik, može biti junak hrišćanskog speva. Njegova tema je identifikacija vere i otačastva, bezgranične privrženosti hrišćanskom idealu koja ide do svesne žrtve, tema prednosti duhovnog nad

Jakšić, Đura - PESME

Dalje tvrdi stražar stari: „Braćo moja, graničari! Imam jednog pobratima, A u njemu vere ima; Pa mi dođe kradimice S one strane Tisovice, Potkaza mi turske zveri: Da su noćas u nameri Našoj kuli oganj

“ Tako reče smelim glasom Poučitelj nove vere, A glas mu je sa užasom Ispunio kaluđere. Digoše se ćelepuši, Kô da druga kosa niče; Pa kô zmija kada siče, Sav

“ „...Ja nikada!“ „Na spalište! Na spalište! Pakô svoju žrtvu ište: Dušu, telo i spisove, I junaka vere nove! Sve nek’ ide na spalište! Na spalište! Na spalište!...

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

— A, kod Mladena? Dobro! — rekli bi joj. Toliko je Mladen o sebi imao vere, pouzdanja. Znalo se da on rđavo neće ništa, da je on Mladen, a ne kao drugi. Znao je za sve to Mladen.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

, priča narod da je postao posle jedne velike bitke, u kojoj su se borile različite »vere«: crni b. postao je od ciganske krvi, plavi od turske, a crveni od srpske (Brastvo, 7, 1896, 52). B.

tragova u Bosni, da početak setve zakazuje »težak-baša«, koga bi selo biralo među najdostojnijim domaćinima, i to sve vere jednog zajedničkog (SEZ, 32, 373 id). Seme se najpre okadi, pa se metne u torbu, i za nju zaveže parče olova (»da p.

To je težak-baša, koga je selo zajednički biralo, s obzirom na njegovu čestitost i pobožnost, a bez obzira kojoj od tri vere (istočno-pravoslavna, katolička, muslimanska) pripada.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Eto, došao je ovde tvoj sluga Dorotej, kao da si ga sam poslao. I učinio je da se u mnoge vrati plamičak vere, mala svetla tačkica što šeta zenicom obznanjujući da se u duši ponovo razgorela vatra životodajna.

Prohor Svi sumnjaju da ću izdržati. Ali kako Hristos reče svojim učenicima: „Zaista, kažem vam, ako budete imali vere koliko gorušičino zrno te reknete ovom brdu: „Pređi odavde onamo, preći će i ništa vam neće biti nemoguće“.

Ako je to zbilja tačno da se tako hrabro držao, ja mislim da on to svakako nije radio zbog same vere, nego zato što je u njemu vrlo neki unutrašnji bes, zaošijani, zacepljeni inat i prkos.

Kako će ovi glupi sebarski momci ostati u veri i u nadi kad mi pokazujemo očigledan nedostatak vere i nade. Jer kad već verujemo u zaštitu Tvorca, čemu onda služi ta naša nervoza i zašto se mi tako panično prihvatamo

To jednostavno nije bilo pošteno, najpre sa ljudskog stanovišta a onda valjda i sa stanovišta vere. Postoje ponekad takve okolnosti u kojima se čovek ne može snaći, ne zato što umom ne bi mogao da predvidi ishod

Udobnost i komocija nikako ne smeju biti narušene. Kome je istina potrebna? Kome je potrebna čistota vere? Možda će jednoga dana Dorotej biti slavljen kao svetac, a Nikanor kuđen kao zlobnik. Sve je moguće među ljudima.

Gledam sebarsku dečurliju što se vere po dudovima, oblaporno žderući gnjecave crne plodove. Lica su im tamna od soka što curi niz njihove užurbane brade,

Ipak, da ga saslušamo: „Ko su oni kojima je otišao naš brat Dorotej? To su otpadnici od vere pravoslavne. Bogumili. Neznabošci. Oni koji veruju u sve drugo samo ne u Gospoda našeg Isusa Hrista.

„Da je naš brat Dorotej otišao njima sa namerom da im u te okorele podivljale duše ulije malo božanskog svetla, malo vere hrišćanske, pravoslavne, ja ga ne bih ovde optuživao, ne bih govorio da je kriv i ne bih tražio da bude kažnjen.

njim, poljubio bih mu stopala kojima hodi po zemlji, i nazvao bih ga najvećim čovekom jer je zarad svoje crkve i svoje vere založio svoj život. Ne, on nije otišao njima da bi ih preobraćao u pravu veru. On se nije brinuo za spas njihovih duša.

On možda ima i previše vere u svoj um, sumnja nikada nije kvarila njegova jasna i razgovetna viđenja, oslonac mu nije neophodan, ako ga ima, utoliko

po leđima i ispod pazuha, grančice šibljika mu pljušte po nosu, ali ne ispušta iz vida onog vižljavog skakavca što se vere uz strmine, strčava niz uzbrdice, vijuga između bukava, skakuće s kamena na kamen, prokleti kaskin.

Ilić, Vojislav J. - PESME

U rano proleće tamo surovi gorštak se vere, Slušajuć srdite vale, što hrašće stoletno lome; I smelo, nad ponor nagnut, majkinu dušicu bere, I peva sumornu pesmu

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

„Deco“, reče on, „učinili ste bogougodno jedno delo što ste razorili ovaj paganski hram, poslednje utočište jeretičke vere i učenja. Dovršili ste onaj posao koji su nekad počeli naši sveti oci, prvi hristijani i apostoli.

Tome prevrtljivcu vere ne mora se verovati. No kad bi njegova priča i bila istinita, ni onda ne bi mi hrišćani smeli osuđivati Arabljane, jer

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Oko njega, dike moje Čista traka od tri boje, Traka vere, milja, nada, Da će sloga svud da vlada! Šta je Srpstvo? Svetla kruna Biserova kama puna; A u kruni što se sija,

Stanković, Borisav - TAŠANA

Pa u crkvi svaki dan slušamo kako se govori: »Ljubite svoje bližnje, kao samoga sebe.« Pa odkuda on nije, i ako druge vere, a ono baš bližnji; komšija nam je bio, tu se rodio, odrastao.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sve nešto kao po rabošu, prvo, drugo, treće. Pa onda, ne znam pravo ni kakve je vere. I tako, jeste, ja joj otpisujem, ali mislim k'o svi momci za kojima lete cure: „Na taj vab neće Jovo poći.

Uvek nezadovoljna, brižna, uvek u nekoj raspri sa svojom savešću. Sve se nešto kaje i kara. Međutim, ima mnogo vere u sebe. Ne ovako kao ja. — Pavle poče da se smeje. — Ovaj život ti je cirkus.

— Drugovi se pogledaše ponosnim pogledom. U toplom ćutanju sreće i vere šetali su još čitav sat. Budućnost sigurna, savez za budućnost sklopljen, ura!

su hvalile i uglednu njegovu majku, uglednu građanku za čije se ime zna u svima dobrotvornim društvima bez razlike vere i narodnosti. Tih dana pokazala se frau Roza, prvi put otkad je palanka zna, napudrovana i u mideru.

Zategnuti odnosi između Srba i Grka nastajali su baš zbog vere, zbog onoga što je vezivalo i izjednačavalo one koji se nisu među sobom jednačili.

” Prema nama, zbog vere, Srbi su stariji i domaćini, pa smetaju kada god mogu... Treba se boriti, otimati, decu imati, ortačiti se sa Srbima

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Stajali su bledi i ukočeni, očekujući našu poslednju reč. Oni imaju vere u nas. Oni su poslušno stavili svoje živote u naše ruke.

Šantić, Aleksa - PESME

1904. VODENICA Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana Radobolja mrmlja, vere se i prska; Mrke hridi streme visoko sa strana Pune gustih zova, smokava i trska. Sve je isto, staro...

1912. LEPTIR U vrhu sela Jela Kozliće pase i sve se vere, Savija grane I s grane bere Lešnjike rane Po bregu. Gle! otkad pahulja snega Na leskovome listu? Nije.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Miloševa junaštva su proizvod narodnog ponosa i narodne vere u sopstvene snage. Miloš je imao da pokaže Latinima „starim varalicama“ i uobraženim gospodičićima i svima drugima

I devet puta ponosne reči junačke vere ispunile su grad i polje: Idi, sestro, na bijelu kulu; a ja ti se ne bih povratio...

(ostavit te neću) — tvrda reč vjerenica ljuba — verna ljuba Vlah — 1) čovek vlaške narodnosti; 2) čovek pravoslavne vere (u pesmama to je najčešći slučaj); 3 seljak (u Dalmaciji) Vlaška — pokrajina u Rumuniji vlaški — v. Vlah Vlašče — v.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

s pomenom Hrista boga, od poganske si družine biše pohvatani te k đeneralu dovedeni na ispitavanje tko su, kakve li su vere i zakona koga su.

I kad ga proznaše ljudi da je on dvostruke vere čovek, dadoše ga pred sud i uhvatiše ga te ga svezaše i baciše ga u tamnicu.

I nigde niodašta se ne prepadati ni se što ljuto oprenepastiti da bi odašta. Vere radi svaki se čovek spasa, kogod pravo s čista mu srdca u Hrista veruje.

Rad od omraze što se od hristjanske vere odvratiše kroz neke jepiskupe svoje nazvaše ih Rusnjaci jedne mrtve lešine, te po tome ostade im ime Lesi.

Sambelu, al' dotle ne kte se venčati š njome nudeći je dok eda bi se pohristjanila, — neka pometne se papiške joj vere i onoga zakona. Al' ona tad ne kte, tad zainati se i ne ktede.

Ružica miriše, a bžur zadiše. I u žitu jest čista pšenica, i ima raž i kukolj. Tuđe vere ni kudi ni hvali. U dobro i posleno dobi radi i časom sadi, da obereš zrelo grožđe.

taj ne po nalici Isusa Navina biti će senki priličan u zakonu Izrailja poglavit vojvoda, nego jaki car pravi istine vere i zakona nova privodac, niti pak protopopa po Isusu Sedekovu za neko vreme, ama prvosveštenik večiti po ustavu

Dobro da činimo svakom a ponajboljma u svome rodu, zašto ko ne mari za svoj rod, taj se je svoje vere odrekao. I gori je od poganina. POGREBNA BESEDA Ja čovek, tko je i što li je braćo!

kazivati po čemu se nazivlje kamenom Hristos i kakav li je on taj kamen od koga no i ja prosim kamenite tvrde k njemu vere imati mi i u sadanjem k vama progovaranju dati mi bistroumlje i slatku besedu.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Što da te turaju u novine?! Šta da si gubiš mlados’ i lepotiju po mejane i kafane sas one rospije, nikakve vere!... Ta da te turaju u novine i da te čete po mahale i po čaršije?! Zašto, Mane, dete moje?

o Zoni, o nekom bekstvu, o nekoj otmici, ali Manino ime nije čula tom prilikom, a celoj stvari nije poklanjala nikakve vere.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti